<body>

Epilog
; 11.10.2010.

Dignula sam se sa kreveta i rastegnula. Pogledala sam pored sebe, a Feliksa nije bilo ondje. Prišla sam prozoru. Vani je bilo tmurno, ali ugodno vrijeme. Ljeto je bili pri kraju, pa na sreću, nije bilo toplo.

Da smo ostali u Moskvi, bilo bi nam udobnije, ali s obzirom da smo se nas dvoje željeli maknuti od svega, Gabriella nam je ponudila da se vratimo natrag u moj rodni grad, gdje je dom mojih roditelja bio dobro očuvan. Nas dvoje se nismo žalili. Sve što smo imali nam je bilo potrebno. Imali mo jedno drugoga i ništa više nismo željeli.

Presvukla sam se u drugu osjeću, počešljala kosu i izašla iz sobe. Laganim sam korakom koračala praznim hodnicima sve dok nisam čula zvukove koji su dopirali iz dnevnog boravka. Provorila sam unutra, a Maxim i Masha su razgovarali osmjehom na licu.

Razvukla sam i ja osmijeh jer sam ih obožavala. Bili su moji najbolji prijatelji i morala sam ih pozvati sa sobom, na što su oni pristali jer im je Rusija dosadila, a otkad je Theodor umro, posla više nije bilo, pa su mogli uživati bez da ih itko gnjavi i opterečuje.

Maknula sam se odande kako bih otišla potražiti Feliksa. Spustila sam se niz stepenice i odlučila otići iza kuće, u dvorištu, gdje sam ga često znala naći kad bi razmišljao o nečemu. Otvorila sam glavna vrata i vidjela ga kako leži na travi dok je Ares ležao na njemu. Ares je bio naš dvomjesečni sinčić u kojeg se Feliks zaljubio čim su se njihove oči susrele.

Ponekad sam bila ljubomorna na njega jer bi se znao brinuti o njemu po cijele dane ( čak i u trenutcima kad sam mu trebala dati za jesti ), ali onda bih bolje razmislila i shvatila koliko sam glupa. Feliks je ipak bio njegov otac i bilo je više nego normalno da je i on želio provesti vrijeme s njime.

Prilazila sam im laganim korakom primjetivši da su Aresove oči bile zatvorene, ali i Feliksove. Njegova je ruka bila nježno prebačena preko malenog Aresovog tijela koje se nježno pomicalo gore dolje u ritmu očevog disanja. Osmjehom na licu sam se nagnula na zid gledajući u nju. Ponekad sam samo voljela stajati u daljini i gledati ih. Bili su predivni. Bili su sve što sam ja trebala da bih normalno živjela.

„Pazi da ga ne probudiš.“ –rekao je Feliks.
„Kako si znao da sam ovdje?“ –spustila sam se niz stepenice.
„Osjetio sam tvoj miris.“
„Kad je zaspao?“
„Malo prije.“
„Tek se malo prije probudio!“
„Znaš da voli spavati!“

Odmahnula sam glavom i kleknula pored njega. Nježno sam pomilovala blijedolike obraščiće mog sinčića, a on je tada otvorio svoje predivne, velike, smeđe oči. Podsjećale su me na Feliksove. Bila sam sigurna da će jednog dana biti zgodan poput njega i da će cure trčati za njime kao što su vjerojatno to činile s mojim suprugom.

„Mogu ti ga oteti ili ga želiš zauvijek zadržati?“ –nasmiješeno sam pogledala u Feliksa.
„Moram razmisliti!“ –poljubio me nježno i ispružio mi Aresa.

Uhvatila sam ga, prislonila na moja prsa i nježno ga poljubila u glavu. Bio je tako malen i tako sladak da se nisam mogla odvojiti od njega kad bih ga napokon imala u naručje. Feliks me poljubio u obraz, a zatim pomilovao Aresovu glavicu.

„Došlo je jedno pismo jutros za tebe.“ –ispružio mi je bijelu kuvertu.
„Otvori ju, molim te!“ –rekla sam mu.

Klimnuo je glavom, izvukao bijeli papir, pa sam ga uzela u ruke. Nasmiješila sam se kad sam vidjela da je Gabriellino. Dugo ju nisam čula i jako mi je nedostajala.

Draga Anastasia,

prošlo je dosta vremena otkad smo se poslijednji put čule. Znaš i sama da nemam previše vremena jer pomažem Evi da se pripremi za vjenčanje. Jedva čekam slijedeći tjedan da sve vas ponovno vidim; pogotovo malenog Aresa koji je na slikama predivan. Stvarno liči Feliksu, pa mu reci da se ne mora brinuto da nije njegovo.


Na njenu poslijednju rečenicu sam se nasmijala, a i Feliks također.

Nedostajete mi puno! Pozdravi mi Mashu, Maxima i Feliksa. Reci im da je dosadno bez njih.

Volim te, malena. Vidimo se uskoro!

Gabriella“


„Tvoja teta ima pravo.“ –rekao je Feliks. „Ne moram se brinuti da Ares nije moj! Stvarno mi liči!“

Odmahnula sam glavom i udarila ga po ramenu. Poljubila sam ponovno Aresa, te pogledala ispred sebe. Eva je, nakon Yurine smrti, otkrila da je trudna. Rodila mu je predivnu kćerkicu, a nakon nekoliko mjeseci ju je Sasha zaprosio. Nisu se voljeli. Sviđali su se jedan drugome, ali ipak ju je odlučio zaprositi kako bi podignuo malenu Katherine umjesto njegovog najboljeg prijatelja.

Tko zna? Možda se jednom zavole. Nikad ne znaš što ti život donese, ali očito je njima lijepo zajedno. Naravno, meni to ne smeta. Drago mi je što je Eva sretna i što Sasha ne razmišlja više o meni; barem se tako nadam.

Kseniya je pak dobila iznenađenje. Rodila je blizance: curicu i dječaka koji su prilično živi za jednogodičnju djecu, ali predivnu su. Kseniya nije sama. Njena majka joj pomaže, brine se za njenu unučad.

Jedva sam čekala slijedeći tjedan da se vratimo u Feliksov rodni grad kako bismo otišli na vjenčanje i pokazali svima naše savršeno, predivno dijete: plod naše ljubavi.

Krajičkom oka sam pogledala u njega, a on je pogledao u mene osmjehnuvši se. Nježno me privukao bliže sebi i strastveno poljubio dok sam oprezno u ruci držala našu bebu. Osjećala sam se sigurno uz njega.

Tko zna? Možda nismo bili u potpunosti slobodni. Možda se nešto novo spremalo, ali to u onom trenutku nije bilo bitno. Feliks, Ares i ja smo bili, a to je sve na što sam trebala razmišljati.

Komentari (0) On/Off

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Introduction

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Inspired by: Vampire Academy
( HA! Udostoji se reći da te podsjeća na Sumrak sad kad znaš što me inspiraralo!)

Arhiva:1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. 25. 26. 27. 28. 29. 30. 31. Epilog

Readers