*Za Patriciu. :)
Šokirano sam gledala u vampire koji su mi se klanjali. Srce mi je luđački tuklo jer sam bila zbunjena. Nisam znala što je muškarac iza mene želio reći da me došao vratiti doma i kako je bilo moguće da je znao da sam princeza. Sumnjala sam da se to radilo o klopci jer nitko od njih nije izgledao kao Amerikanac. Jedini vampir koji je progovorio je imao ruski naglasak, seksi, ali bio je stranac kao i svi oni.
„Oprostite.“ –ispustio je moje ruke. „Feliks Vasiliev, na Vašoj usluzi.“
Iznenađeno sam pogledala u njega. Poslijednji put kad mi se netko obratio na vi je bilo prije deset godina, prije nego se desila katastrofa u kojoj sam izgubila roditelje.
Primijetila sam kako mi se približava djevojka u dugom, crnom, kožnom kaputu. Njena crna kosa bila je valovita, čupava i do ramena, a plavo – zelene oči izgledale su ozbiljno. Poklonila mi se.
„Misha Demidova.“ –rekla je.
Polgedala sam oko sebe. I dalje nisam mogla vjerovati u ono što se događalo. Deset godina bila sam sama. Deset godina sam pokušavala zaboraviti da sam vampir, da sam princeza vampira, zapravo, a nakon što sam otišla iz Olypmie i prebacila se u London, gdje sam stvorila novi... ljudski dio... pojave se vampiri koji znaju tko sam i koji me žele vratiti doma.
Doma... ? Gdje je točno bio moj dom?!
„Princezo, jeste li dobro?“ –upitala me djevojka imena Misha.
„Anastasia.“ –uzvratila sam tiho. „Zovem se Anastasia.“
Klimnula je glavom.
„Osjećate li se dobro, Anastasia?“ –upitala me.
Odmahnula sam glavom.
„Ozlijedili su Vas?“ –progovorio je Feliks.
Odmahnula sam glavom.
„Što želite?“ –upitala sam pomalo bezobrazno.
Bila sam zbunjena i preplašena; nisam znala što se iznenada počelo događati i... to me plašilo.
„Princeza Gabriella Rivera Vas je tražila godinama.“ –objasnio je Feliks. „Napokon smo Vas locirali u Londonu. Pratili smo Vas nekoliko dana jer nismo bili sigurni jeste li doista to bili Vi, ali danas smo se uvjerili.“
Iznenađeno sam pogledala u njega.
„Gabriella je dobro?“ –upitala sam ga.
Klimnuo je glavom.
„U Rusiji je.“ –nastavio je.
„Molim?“ –nakrivila sam glavu.
„Ne možemo Vam sada objasniti što se dogodilo jer je to njen zadatak.“ –Masha je prekinula moja daljnja pitanja. „Moramo Vas vratiti natrag princezi.“
„U Rusiji?“ –upitala sam, kao da nisam mogla vjerovati u to.
Klimnuli su glavom. Duboko sam uzdahnula i počešala se po kosi. Unatoč tome što sam bila sretna što su mi rekli da je moja tetka bila još živa i da bih ju uskoro trebala vidjeti, da ćemo ponovno biti zajedno, bila sam i dalje preplašena. Imala sam osjećaj da ono nije bila istina; da je ono bio samo lijep san iz kojeg ću se probuditi.
„Anastasia?“ –Masha mi je prislonila ruku na ramena. „Ne želite vidjeti Vašu tetku?“
„Naravno da želim, ali...“ –započela sam.
Odmahnula sam glavom jer nisam željela s njima razgovarati o tome.
„Dajte mi samo malo vremena.“ –uzvratila sam.
„Sutra ujutro imamo let.“ –nastavio je Feliks. „Sve je već spremno za Vaš odlazak.“
Pogledala sam iznenađeno u njega.
„Nisam znala da tako brzo odlazimo.“ –promrmljala sam tiho.
„Ako bilo što trebate učiniti, najbolje je da to učinite večeras!“ –nadodao je. „Sutra krećemo jer smo obećali princezi da dolazimo čim vas pronađemo.“
Klimnula sam glavom.
„Moram...“ –započela sam. „Moram se javiti na posao, reći nekome da odlazim.“
„Idemo s vama.“ –Masha je klimnula glavom.
Namjestila sam naramenicu torbe, prošla pored njih i krenula prema poslu. Vjerojatno sam već dosta zakasnila. Na sreću, šefica je bila malo starija od mene i družile smo se dosta u protekle dvije godine; zapravo, bile smo najbolje prijateljice otkad sam završila srednju školu i počela raditi, pa sam se nadala da mi ništa loše neće biti.
Osjećala sam se čudno znajući da odlazim na posao s namjerom da joj kažem da odlazim iz Londona. Ipak sam ondje živjela deset godina. Ipak sam pronašla prijateljicu do koje mi je bilo stalo i kojoj je bilo stalo do mene.
Duboko sam uzdahnula i zaustavila se pred vratima kafića. Okrenula sam se, a Feliks i Masha su se zaustavili pogledajući me zbunjenim izrazom lica.
„Dolazim za najviše deset minuta.“ –rekla sam im. „Čekajte me ovdje!“
Klimnuli su glavom, a ja sam otvorila vrata i pogledala oko sebe. Tražila sam Veronicu koja je trebala biti kod šanka, ali nije se nalazila ondje. Kao što sam i očekivala, kafić je bio pun. Smrdio je po jeftinim parfemima, cigaretama, muškom znoju i alkoholu od čega mi se uvijek povračalo.
„Anastasia Powell!“ –začula sam njen glas.
Okrenula sam se i vidjela ju kako užurbanim korakom odlazi prema šanku.
„Kad je najveća gužva, ti kasniš!“ –uzvratila je i stavila tacnu na stol. „Na posao!“
Duboko sam uzdahnula i krenula prema njoj.
„Victoria...“ –stala sam pred njom, a ona me pogledala upitnim izrazom lica.
„Nešto ne valja?“ –upitala me.
„Pronašli su me neki ljudi.“ –promrmljala sam.
Zbunjeno je podignula obrvu ne shvaćajući što sam željela reći. Vidjela sam joj, po izrazu lica, da je bila prilično zbunjena onime što sam rekla i shvaćala sam ju. Nisam joj puno rekla, a ja sam i dalje bila zbunjena oko svega što se dogodilo u proteklih nekoliko minuta.
„Koji ljudi su te pronašli?“ –upitala me zbunjeno.
„Tetkini ljudi.“ –odgovorila sam.
Otvorila je usta od iznenađenja, a zatim se osmjehnula od uha do uha.
„Jel' to znači da je tvoja tetka živa?“ –uzvratila je.
Klimnula sam glavom.
„Pa to je odlična vijest!“ –pljesnula je rukama, potrčala k meni i snažno me zagrlila.
Osmjehnula sam se i potapšala ju po leđima nakon što sam ju zagrlila. Nedostajat će mi.
„Odlazim.“ –prošaptala sam.
Odmaknula se od mene i promatrala me iznenađenim izrazom lica. U njenim sam očima vidjela tugu, a znala sam kako se osjećala. I meni je već nedostajala, kad sam pomišljala na to kako me sutra više ovdje neće biti i kako se nećemo moći družiti.
„Molim?“ –trepnula je.
„Tetka je u Rusiji.“ –odgovorila sam. „Sutra ujutro imam let.“
„Odlaziš?“
Klimnula sam glavom i duboko uzdahnula. Između nas dvije je nastala kratka tišina, a zatim me ona snažno zagrlila.
„Nedostajat ćeš mi.“ –prošaptala je.
„I ti meni.“ –rekla sam.
***
„Što to radite?“ –upitala sam zbunjeno vampire gledajući kako spremaju moje stvari u putne torbe i kartonske kutije.
Nisu se obazirali na moja pitanja, a ja sam iznenađeno gledala u njih. Počešala sam se po kosi, izašla iz sobe i pogledala u dnevni boravak u kojem su bili Feliks i Masha, te još nekoliko vampira koji su mi praznili onu prostoriju.
„Oprostite...“ –prišla sam ih, a njih dvoje su me pogledali. „Zašto to oni rade?“
„Vi ste princeza.“ –odgovorio je kratko Feliks.
Otvorila sam usta, iznenadivši se zbog njegovog odgovora, i zakolutala očima. Nervozno sam izašla odande i otišla na terasu znajući da nigdje drugdje neću moći biti na miru. Otvorila sam vrata i zakoračila na hladan zrak. Protrljala sam rame i nagnula na ogradu gledajući u noćni London. Promatrala sam svijetla u daljini, promatrala ono što sutradan više neću vidjeti.
Čula sam poznati zvuk iza sebe, pa sam se okrenula i vidjela Feliksa kako otvara vrata. Spustila sam pogled, okrenula se i nastavila gledati noćni grad.
„Previše je hladno da budete vani.“ –rekao je.
„Prestani.“ –uzvratila sam i pogledala ga ljutitim pogledom.
Pogledao me iznenađenim izrazom lica.
„Ne volim što mi se netko obrača na vi, ne volim što netko sprema moje stvari iako sam to sama mogla učiniti...“ –započela sam. „Jednostavno trebate prestati sa time! Deset godina sam živjela kao običan čovjek i nema svrhe da me nazivate princezom kad ja to više nisam!“
Promatrao me u tišini, a ja sam duboko uzdahnula i pogledala ispred sebe. Osjećala sam se glupo što sam se izderala na njega, ali morala sam izbaciti sve to iz sebe, pa se on našao na krivo mjesto u krivo vrijeme.
„Imaš pravo.“ –rekao je, a ja sam pogledala u njega. „Princeze se ne znaju tuči poput tebe. Zapravo, mislim da se ne znaju ni tuči!“
Lagano sam se nasmiješila.
„Morala sam se snaći nekako.“ –uzvratila sam.
Klimnuo je glavom.
„Vrijeme je da se odeš odmoriti. Put je dug.“ –rekao je i otvorio vrata.
„Mislim da ću još malo ostati ovdje.“ –nadodala sam.
Osmjehnuo mi se i zakoračio u hodnik zatvorivši vrata, a ja sam nastavila promatrati svoj London kojeg možda nikada više neću vidjeti.
Pokušala sam pronaći pogreške bez pomoći stranice jer jednostavno ne želi raditi u poslijednje vrijeme. O.o
Komentari (26) On/Off
