Posvečeno Maidi i našem razgovoru preko msna. :)
P.S. Okrivite nju za post. :D
Ležala sam na krevetu cijelu noć. Nisam ni oka mogla sklopiti jer sam razmišljala o svemu što se dogodilo, o tome kako sam doznala da sam zaručena za nekoga koga nisam poznavala, koga nisam niti voljela. Osjećala sam se ugodnije jedino kad sam provela neko vrijeme na samo sa Feliksom.
Kad sam bila s njime, nisam uopće razmišljala o tome da je Theodore poludio i da je želio da se oženim za Sashu. Nažalost, kad je došla večer, morala sam se protiv svoje volje udaljiti od njega, vratiti kod kuće i zatim sam hodala ili ležala u sobi razmišljajući što bih mogla učiniti da se spasim iz one situacije.
Dignula sam se sa kreveta jer mi je dosadilo ležati ondje i gledati neprestano u plavi strop. Prišla sam prozoru i primijetila da pada kiša, a to me iziritiralo. Htjela sam se prošetati, smiriti, razmisliti kako da se izvučem iz onoga u što nisam smjela biti uvučena, ali odlučila sam da me neće niti kiša zaustaviti.
Prebacila sam kaput oko sebe i izašla iz sobe. Spustila sam se niz stepenice gledajući u pod, te svako toliko uzdahnuvši.
„Hej, Anya.“ –čula sam Mashin glas.
Okrenula sam se i vidjela ju kako izlazi iz knjižnice.
„Baš sam mislila otići kod tebe.“ –rekla je i prišla mi.
„Zašto? Nešto se dogodilo?“ –upitala me.
„Pričala sam s Feliksom sinoć.“
Prekrižila sam ruke na prsima. Bila sam pomalo ljuta na njega što joj je rekao za Sashu i mene, ali u onom trenutku to zaista nije bilo bitno. Bila sam previše zaokupljena svojim problemima da bih se prepirala s njime.
„Zapravo...“ –promrmljala je. „Pričalo se uokolo da si Sashina zaručnica, a kad sam njega pitala za to potvrdio mi je. Nije mi ništa rekao sam!“
„Aha.“ –uzvratila sam i osjećala se pomalo krivom što sam se uopće išla ljutiti na njega kad je vjerojatno cijela zemlja sada znala za moje zaruke.
„Sasha je iz dobre obitelji. Sigurna sam da ćeš se dobro snaći!“
Odmahnula sam glavom.
„Neće biti zaruka jer ja sigurno neću reći da!“ –rekla sam odlučno.
„Što je princ Theodore rekao na to?“ –upitala me.
„Prince Theodor će dobiti šaku u glavu ako me bude natjerao da se udam protiv svoje volje. Ne znam Sashu. Ne volim Sashu. Nema teoretske šanse da ću se udati za Sashu! Što više ponavljala njegovo ime to me više iritira.“
Zahihotala se.
„Idem se prošetati. Poludjet ću ako ostanem još sekundu ovdje!“ –uzdahnula sam i spustila niz stepenice.
„Trebam li ići s tobom?“ –upitala je.
„Ne. Bit ću u blizini.“
„Zovi ako me zatrebaš.“
Klimnula sam glavom, podignula ruku i mahnula joj spuštajući se niz stepenice. Čula sam nečije korake na hodniku, pa sam stala na stepeništu i ugledala Theodora kako laganim korakom hoda niz hodnik. Naši su se pogledi susreli. Htjela sam istog trena skočiti na njega. Nisam ga se bojala. Bila sam bijesna, ljuta na njega što je činio ono što nije trebao, što me tjerao da radim ono što nisam htjela i na što me zasigurno moji roditelji ne bi tjerali.
„Anya, dolazi!“ –rekao je.
Zakolutala sam očima i okrenula se prema njemu.
„Što je?!“ –uzvratila sam nadureno.
„Kao što i sama znaš, danas dolazi Sasha.“ –odgovorio je. „Moraš se spremiti.“
„Ja se ne spremam za nikoga!“
„Hoćeš.“
„Neću!“
„Moraš!“
„Ne moram!“
Istog se trena stvorio preda mnom i odgurnuo me od zid. Gledala sam ga ravno u one ubojite oči i pokušala ne pokazati mu strah, ali bila sam ukočena. Bojala sam ga se. Nešto mi je govorilo da nije osoba kojoj sam mogla vjerovati. Osjećala sam to po cijelome tijelu.
„Poslušat ćeš me htjela ti to ili ne!“ –uzviknuo je. „Uostalom, tvoji roditelji su dogovarali ovaj brak prije nego si se ti rodila!“
Šokirano sam gledala u njega. Nisam mogla vjerovati, nisam htjela vjerovati u to jer moji roditelji nisu bili takvi. Oni su bili dragi i voljeli su me. Htjeli su da budem sretna.
„Lažeš...“ –prošaptala sam.
„Imam dokaz da ne lažem, Anya!“ –rekao je. „Imam oporuku u kojoj sve piše!“
Odmahnula sam glavom.
„Ima li problema?“ –čula sam Feliksov glas.
Okrenula sam se i pogledala ga nedaleko od sebe, kako promatra ozbiljnim izrazom lica Theodora prekriženih ruku na prsima. Osjećala sam kako mi srce ubrzano kuca, pa sam se morala što prije maknuti odande. Spustila sam pogled, prošla kraj Feliksa i potrčala natrag u svoju sobu. Slučajno sam gurnula Mashu koja se spuštala niz stepenice, u zid.
„Hej, što je bilo?“ –upitala me iznenađenim tonom glasa.
Odmahnula sam glavom ne zaustavljajući se. Znala sam da sam svakog trena mogla rasplakati. Nisam se mogla sjetiti kad sam posljednji put plakala, ali u onom trenutku sam to trebala izbaciti iz sebe.
Otvorila sam vrata sobe, zalupila njima i otišla kraj prozora. Malo mi je nedostajalo da udarim rukom od zid. Trebala sam pod hitno boksačku vreću kako bih izbacila negativnu energiju iz sebe prije nego počnem plakati. Nisam plakala otkad sam vidjela svoje roditelje mrtve. Mrzila sam plakati, ali suze su same potekle. Nisam se ni trudila zaustaviti ih.
Netko je pokucao na vrata.
„Odlazi!“ –viknula sam.
Htjela sam biti sama, ali osoba koja se ondje nalazila je bila uporna. Unatoč tome što sam joj rekla da ne želim da itko uđe, da nestane odande, otvorila je vrata, pa sam se okrenula prema njima.
Vidjela sam Feliksa na ulazu, te maknula pogled i na brzinu obrisala suze kako me ne bi otkrio. Nisam voljela plakati, a kamoli da me netko vidi.
„Jesi dobro?“ –upitao me.
„Što ne razumiješ?!“ –okrenula sam se ljutito prema njemu. „Želim biti sama! Rekla sam da odeš!“
„Ne želim otići!“
Zakolutala sam očima.
„Niti ako te zamolim?“ –prošaptala sam.
Odmahnuo je glavom.
„Daj, molim te, odlazi!“ –duboko sam uzdahnula. „Imaš pametnija posla.“
„Kao?“ –upitao me prekriživši ruke na prsima.
„Družiti se sa Ksenyiom?“
Podignuo je obrvu.
„Zašto bih se družio s njome sada?“ –odmahnuo je glavom kao da nije mogao vjerovati da sam ga ono pitala.
„Ugodnije ti je družiti se s njome nego sa mnom!“ –promrmljala sam i pogledala kroz prozor.
Osjećala sam kako mi se obrazi žare, a neobična toplina mi obuhvaća srce. Morala sam ostati pribrana i ne pokazivati svoje osjećaje koji su i dalje bili... zbunjujući. Što sam osjećala prema njemu – nisam znala, ali znala sam da to nikada prije prema nikome nisam osjetila.
„Zašto to misliš?“ –stvorio se pored mene.
„Čula sam vas jučer.“ –odgovorila sam mu i pogledala ga. „Znaš... Ma... Nije bitno!“
„Reci.“
„Nije bitno!“
„Želim da mi kažeš što si htjela reći! Reci! Odmah!“
„Ljubomorna sam na nju!“
Pogledao me iznenađeno, a ja sam pogledala ispred sebe.
„Znam da ti je ona godinama prijateljica i uz to, čuvarica je, ali s njom imaš odnos kakvog bih ja željela imati s tobom.“ –objasnila sam. „Znam da je to nemoguće!“
Gledao me u tišini, pa sam se okrenula prema njemu čekajući da mi kaže nešto suprotno, da mi kaže da možemo biti prijatelji, ali samo je šutio.
„Molim te, odlazi...“ –zaklopila sam oči.
U sljedećem trenutku sam ih otvorila, a on je već odlazio prema vratima. Odmahnula sam glavom i spustila tužno pogled. Sve što sam željela je biti njegova prijateljica, doprijeti do njegovog srca, ali to nije bilo moguće.
Zatvorio je vrata bez pozdrava, a ja sam tiho zajecala i prislonila ruku na lice.
***
Sasha je neprestano gledao u mene, u tišini. Imao je ozbiljan izraz lica. Iskreno, više mi se sviđalo kad je bio pijan jer se neprestano smješkao, ali imala sam osjećaj da je bio onakav zbog istog razloga kao i ja.
Dignula sam se sa stola i, bez pozdrava, izašla iz blagovaonice. Krenula sam prema stepeništu kako bih otišla u sobu i uživala u samoći jer sam radije željela biti sama nego u Theodorovoj blizini.
„Anya!“ –pozvao me Sasha.
Okrenula sam se prema njemu upitnim izrazom lica.
„Žao mi je.“ –rekao je.
Osmjehnula sam se i odmahnula glavom.
„Nemoj misliti da si ti jedina koja ne želi sve ovo!“ –napomenuo je.
„Onda učini nešto! Spasi nas od ovoga!“ –uzvratila sam moljičavim glasom.
„Ne mogu! Pokušao sam već sve, ali ništa od toga. Tata kaže da su se dogovoriti s tvojim roditeljima i da nema povratka!“
Spustila sam pogled.
„Mrzim te!“ –uzviknula sam. „Mrzim sve ovo! Mrzim samu sebe! Mrzim svoje roditelje!“
„Anya...“ –krenuo je prema meni.
Odmahnula sam glavom, odgurnula ga od sebe i potrčala niz stepenice. Požurila sam prema vratima, povukla ih i primijetila automobil nedaleko od ulaza. Potrčala sam k vozaču.
„Vozi!“ –rekla sam mu.
Nakrivio je glavu i počeo pričati na ruskom. Naravno, nisam ništa shvatila, pa sam mu samo otela ključeve iz ruku i sjela u auto. Morala sam se što prije maknuti odande; maknuti iz onog pakla.
