Eto vam ga na... Sada recite da su postevi kratki kad ste dobili 2 poglavlja! :)
X. At the airport
Već duže vremena sam se vozila jer nisam znala kojim putem bih mogla doći do aerodroma. Nisam pratila put kojim smo dolazili, a nigdje nisu bili putokazi koji su mi mogli pokazati kamo da idem.
Naravno, nisam imala namjeru vratiti se kod kuće, gdje sam se morala praviti da sam nešto što nisam. Morala sam se što prije udaljiti od onog mjesta jer sam znala da me vjerojatno svi traže. Nije me bilo briga što je Gabriella vjerojatno doživjela šok i što je i dalje zabrinuta za mene. Bila sam ljuta i na nju jer me nije znala obraniti od Theodora. Poslušala ga je u tišini samo jer su to moji roditelji napisali u oporuci.
„Jebeš oporuku!“ –pomislila sam. „Idem ja odavde što brže mogu! Vračam se natrag Victoriji!“
Zaustavila sam auto kad sam vidjela nekoliko ljudi na cesti. Pogledala sam ih bolje i shvatila da su to bili vampiri. Niti jedan pametan ili trijezan čovjek se ne bi nalazio u sred asfaltirane šume, po noći. Duboko sam uzdahnula i pričekala njihov sljedeći korak dok sam u ruci držala kolac kako bi ih sredila u slučaju da me napadnu.
Neko su vrijeme stajali nedaleko od mog automobila, gledajući ravno u mome smjeru, a zatim su se laganim korakom uputili u crnu šumu, gdje su mi nestali s vidika. Spremila sam kolac u stranu, stala na papučicu gasa i polako krenula naprijed ostajući se prema mjestu na kojemu su u potpunosti nestali.
Slegnuvši ramenima, nastavila sam se voziti dalje. Vjerojatno sam uskoro trebala izaći iz one šume po kojoj sam se vozila najmanje sat vremena. Jedva sam čekala da se uputim prema aerodromu. Na sreću, sa sobom sam ponijela sve dokumente jer sam razmišljala o tome otkad me Feliks napustio.
Znala sam da ne mogu računati niti na njega, pa sam odlučila otići. Osijećala sam se usamljeno, kao da mi oduzimaju i ono malo slobode što sam imala u srcu, a on... on nije učinio ništa da mi pomogne.
„Jebeš njega.“ –pomislila sam. „Sigurno sada uživa s Ksenyiom.“
Odmahnula sam glavom.
„Što te briga s kime je, ha?“ –upozorila sam se ljutito.
Povisila sam ton muzike jer sam znala da neću na njega misliti jedino na taj način. Prislonila sam ruku na prozor, stavila glavu na šaku i vozila se u tišini. Nažalost, jedina stanica koju sam dobivala je bila na ruskom, a taj jezik nisam shvaćala, pa sam ugasila radio. Jedino što mi je preostalo, kako bi mi vrijeme prošlo, je bilo razmišljati o kakvoj sam pogrešci učinila što sam otišla iz Londona, gdje je sve bilo jednostavnije.
***
Trebalo mi je oko dva sada da pronađem napokon aerodrom. Malo automobila je bilo parkirano na parkiralištu. Izašla sam iz auta, zaključala ga i požurila prema ulazu. Iz dana u dan je postajalo sve hladnije i hladnije, a ja sam izašla iz kuće bez debele majice i kaputa. Bila sam u jednoj tankoj jer je unutra bilo toplije, a sada sam se pod hitno trebala ugrijati na bilo koji način.
Dok sam se penjala stepenicama prema kliznim vratima, koja su se otvarala kad bi netko prošao pored njih, čula sam poziv upomoć, pa sam stala. Pogledala sam oko sebe, ali nisam vidjela nikoga. Naravno, htjela sam otkriti što se događalo. Bila sam pomalo zabrinuta jer sam osjetila vampirski miris u zraku.
Nisam imala vremena otići po kolac koji mi je ostao u auto, pa sam potrčala prateći miris sve dok nisam stigla do napuštene, tihe, spokojne i tamne ulice. Ugledala sam dječaka kako čuči kraj kante za smeće, pa sam mu prišla.
„Što se dogodilo?“ –upitala sam ga.
„Monstry.*” –promrmljao je.
Zbunjeno sam pogledala u stranu jer sam jedva uspjela shvatiti što je želio reći. Vjerojatno ga je neki vampire napao. Dignula sam se sa poda i pogledala oko sebe njušeći glas. Nalazili su se u blizini, ali nisam ih mogla uočiti. Postala sam nervoznija zbog toga; pogotovo zato što nisam imala sa sobom oružje i trebala sam se snaći bez njega.
„Princezo.“ –preda mnom je skočio jedan od vampira.
Pogledala sam ga zakolutavši očima. Bila sam ljuta jer su svi znali tko sam, a ondje sam bila malo više od tjedan dana.
Počeo je kružiti oko mene dok sam ja gledala u dječaka koji je sjedio u kutu i prestrašeno gledao u nas dvoje. Trebala sam ga maknuti odande prije nego ga netko ozlijedi.
Vampir je krenuo rukom prema meni, a ja sam ju snažno uhvatila i okrenula. Morala sam pretpostaviti da ga neće zaboljeti. Bio je tri puta veći od mene, a cijelu mu je tijelo bilo mišičavo. Uhvatio me za vrat i odbacio od zid. Cijela su me leđa zaboljela. Zasiktala sam na njega i, krajičkom oka, uočila metalnu šipku nedaleko od sebe. Podignula sam ju sa poda i potrčala prema vampiru koji je krenuo prema dječaku.
Udarila sam ga po glavi i zabila mu šipku kroz leđa u srce. Zasiktao je na mene, odbacio u stranu i počeo se kotrljati po podu. Njegovo siktanje mi je odjekivalo u glavi. Bio je to neobičan zvuk kakvog nikada prije nisam čula i bio je užasno iritantan.
„Odlazi!“ –rekla sam malenom i povukla ga.
Potrčao je odande. Trebala sam ga što prije udaljiti jer sam osjećala kako se drugi približavaju velikom brzinom. Podignula sam šipku sa poda, a vampir kojeg sam ubola je potpuno nestao. Pripremila sam se za napad pozorno slušajući otkuda su dolazili.
Skočili su preko zidića i krenuli na mene, a u istom trenutku me nešto odbacilo natrag. Pala sam na pod, te se zbunjeno okrenula i ugledala bijesnog Feliksa na središtu napuštene ulice.
„Uidi ot nyee, ili ya budu rvat' vam golovu!**“ –izderao se na njih.
Neko su ga vrijeme promatrali u tišini. Svako toliko bi pogledali u mene dok sam se dizala sa poda i čistila crni kaput koji je bio prljav od prašine. Pogledali su onda u Feliksa i potrčali odande. Prošli su kraj njega ni ne osvratjući se. Dali su petama vjetra prije nego sam očekivala. Pogledala sam za njima, a zatim u njega.
„Jesi li dobro?“ –upitao me.
„Da.“ –odgovorila sam.
„Dobro si sredila onog.“
„Hvala.“
Duboko je uzdahnuo i pogledao u stranu.
„Jesi li ljut na mene?“ –upitala sam ga tiho.
„Da.“ –odgovorio je i pogledao me ravno u oči.
Njegove oči mi nisu govorile da je bio ljut već zabrinut. Lice jest govorilo da je bio bijesan, ali oči su inače bilo ogledalo duše.
„Oprosti...“ –promrmljala sam i spustila pogled.
Našla sam se u njegovom zagrljaju. Začudila sam se zbog njegovog ponašanja, ali morala sam priznati sama sebi da mi je to jako trebalo, da mi je bilo ugodno i da sam htjela da vrijeme stane u onom trenutku. Podignula sam ruke i uzvratila mu zagrljaj prislonivši glavu na njegovim prsima i zaklopivši oči.
„Bio sam tako zabrinut za tebe.“ –rukom je prošao kroz moju kosu. „Mislio sam da te neću pronaći!“
„Dobro sam.“ –rekla sam mu.
Otkucaji njegovog srca su mi i dalje govorili da je bio nervozan, pa sam se maknula od njega i prislonila obje ruke na njegovo lice.
„Dobro sam!“ –ponovila sam mu.
Stavio je svoju ruku na moju i nježno ju pomilovao.
„Jesi li ti normalna?!“ –izderao se odmaknuvši se od mene.
Zbunjeno sam ga gledala. Bio je tako nježan, tako sladak i tako... izgubljen, a u drugom trenutku sam vidjela bijesan u njegovim očima.
„Što ti je bilo kad si tako otišla, ha?!“ –viknuo je još jednom. „Nešto ti se moglo dogoditi!!!“
„Ali nije.“ –uzvratila sam.
„Skoro jest!!! Što ti se dogodilo u glavi da si samo tako pobjegla?!“
„Htjela sam se vratiti doma! Što ti misliš da radim ovdje: razgledavam Moskvin aerodrom?!“
Odmahnuo je glavom.
„Idemo doma!“ –viknuo je i ljutito se udaljio od mene.
Duboko sam uzdahnula i odmahnula glavom. Bila sam zbunjena njegovim ponašanjem, ali jedno sam znala: bilo mu je stalo do mene.
***
Theodorova je ruka udarila moje lice. Glava mi se okrenula u drugu stranu od jačine udarca, pa sam se susrela sa Feliksovim očima. Napravio je korak naprijed, ali Maximova se ruka stvorila na njegovom ramenu i prekinula ga da napravi pogrešku. Skrenula sam pogled s njega i pogledala u Theodorea.
„Kako se usuđuješ sramotiti obitelj?!“ –uzviknuo je.
Na to sam se nasmijala i odmahnula glavom.
„Što li je tu tako smiješno, Anastasia?!“ –proderao se.
Prišla sam mu i izvukla bodež kojeg je nosio oko struka. Stavila sam si ga kraj srca i napravila nekoliko koraka unazad. Vidjela sam šok na njegovom licu.
„Spusti ga!“ –rekla je Gabriella, pomaknuvši Theodora sa strane. „Spusti ga, Anastasia!“
„Ubit ću se ako se budem morala udati za Sashu!“ –uzvratila sam.
„Samo spusti taj prokleti bodež!“
„Ako mi on obeća da se neću udavati.“
„Ja neću ništa obećavati!“ –nadodao je odlučno.
Krenula sam malo dalje, dovoljno da se porežem.
„Prekini!“ –Feliks se pojavio pored mene. „Prekini, ok...?“
Pogledala sam u njegove umiljate, mirne, tajanstvene bademaste oči. Bile su tako nježne, tako prekrasne i zbog njegovog pogleda sam se osjećala ugodnije. Sva ona bol, svi oni ružni osjećaji koji su mi bili u srcu su polako nestajali; sve zbog njegovih očiju, zbog one nježnosti s kojom me gledao.
Prislonio je ruku na moju i polako ju spustio. Drugom mi je uzeo bodež kojeg je bacio Theodoreu, te me obgrlio rukom i progurao naprijed. Duboko sam uzdahnula i prislonila glavu na njegovim prsima, a on me podignuo sa poda i laganim korakom se popeo stepenicama.
„Bit ćeš dobro, u redu?“ –prošaptao je.
Klimnula sam glavom držajući zatvorene oči. Otkucaji njegovog srca su me umirivali, a to je sve što sam htjela: njegovo srce i mir.
*Čudovišta. **Odlazite odavde ili ću vam otkinuti glavu!
XI. The ball
Sjedila sam u knjižnici nadajući se da me nitko neće pronaći. Tetka je otišla do grada s Theodorom, pa sam mogla uživati bez njih dvoje kod kuće. Bila sam ljuta na Gabriellu jer nije činila ništa da me spasi od braka kojeg ja nisam željela, a nažalost, navečer se održavala zabava, prokleti bal u kojemu su se Sashine i moje zaruke trebale objaviti svima. Ili barem onima koji za to nisu znali.
Duboko sam uzdahnula i nagnula glavu na šaku gledajući u prozor. Kiša je ponovno pala. Bilo je kraj jeseni, a ja sam čekala zimu znajući da će tada padati snijeg. Nisam voljela kišu koja mi je stvarala samo melankoniju i čudan osjećaj u tijelu, ali snijeg sam zapravo obožavala.
Htjela bih da su mama i tata još živi jer bih tada razgovarala s njima i objasnila im da se želim udati za nekoga kojeg volim, a ne za vampira iz bogate ruske aristokracije. Sjetila sam se onda kako mi je Theodor rekao da ima dokaz da su oni tako odlučili. Gabriella i ja smo pročitali zajedno oporuku i doista je imao pravo. Nisam znala onda, zbog čega sam uopće pomišljala na to da su živi kad su oni bili krivi za sve to.
Čula sam kucanje koje me omelo iz razmišljanja, pa sam se okrenula prema vratima i pričekala da taj netko otvori vrata. Primijetila sam da se kvaka polako spušta, a zatim sam ugledala nasmiješeni Evin izraz lica.
„Hej, Eva.“ –dignula sam se sa stolice i krenula k njoj.
Zagrlila me i potapšala po leđima.
„Srela sam Gabriellu u gradu.“ –rekla je. „Rekla mi je da dođem k tebi kako bih ti pomogla da se spremiš.“
„Ili kako bi bila sigurna da neću pobjeći?“ –upitala sam ju i sjela natrag za stol.
Uzdahnula je i sjela preko puta mene.
„Yura i ja smo se poznavali od djetinjstva i mrzili.“ –započela je.
„Kakve to sada ima veze sa Sashom i sa mnom?“ –upitala sam ju zbunjeno.
„Mrzili smo se jer smo znali da smo obećani jedan drugome, a to nitko od nas dvoje nije želio.“
„Svejedno se sada volite, je l' da?“
Klimnula je glavom.
„Onda to doista nema nikakve veze sa Sashom i sa mnom.“ –pogledala sam u drugu stranu.
„Ne mora značiti da ga nikada nećeš zavoljeti, Anya!“ –nadodala je.
„Ne želim biti u braku s nekime koga ne volim, a bome nisam ja rekla da!“
„Vidjet ćeš da će sve biti u redu.“
Odmahnula sam glavom, dignula se sa stolice i prišla prozoru nagnuvši se na zid.
„Anastasia...“ –vrata su se otvorila, a Feliks je provirio unutra.
Okrenula sam se prema njemu opustivši ruke koje sam napeto prekrižila na prsima.
„Nisam znao da si zauzeta.“ –rekao je. „Doći ću kasnije!“
„Ne moraš!“ –Eva se dignula sa stolice. „Yura me čeka dolje. Vidimo se navečer, Anya!“
Klimnula sam glavom, a ona mi je prišla utisnuvši mi poljubac na obraz. Potapšala sam ju leđima. Pozdravila je Felika klimnuvši glavom, a zatim izašla iz knjižnice. On je zatvorio vrata i prišao mi dok sam ja stajala na mjestu gledajući ga sa zanimanjem.
„Jesi li dobro?“ –upitao me.
„Ne.“ –uzdahnula sam i spustila pogled. „Hoćeš li mi pomoći da pobjegnem odavde?“
Nasmijao se.
„Ozbiljna sam.“ –nadodala sam.
„Znam.“ –osmjehnuo se. „Ali smijem se zbog toga što mi je tvoja teta naredila da te cijelo vrijeme pratim večeras, kako slučajno ne bih nestala!“
Zakolutala sam očima, napravila grimasu i pogledala u stranu.
„Zbilja mi treba tvoja pomoć, Feliks.“ –uzdahnula sam.
„Ne znam kako da ti pomognem!“ –promrmljao je.
„Trebao bi me zaštititi!“
„To i činim!“
„Ne, ne činiš!“
„Kako to misliš?! Pazim te cijelo vrijeme!“
„I ti me tjeraš da se udam za njega!“
„To uopće nije istina!“
„Onda me odvedi odavde!“
Odmahnuo je glavom, podignuo ruke i prošao njima preko lica dok sam ga ja promatrala namrgođeno. Želio je nešto reći, ali kucanje na vratima ga je prekinulo.
„TKO JE?!“ –uzviknuli su nervozno oboje.
„Ja sam.“ –odgovorila je Masha. „Vrijeme je, Anya.“
„Za što?“ –nakrivila sam zbunjeno glavu.
„Da se spremiš za večeras.“
Zakolutala sam očima, prostrijelila pogledom Feliksa koji je podignuo obrvu gledajući me zbunjenim izrazom lica, te ga udarila po ramenu. Ljutito sam odmarširala odande.
„Jesam li došla u krivo vrijeme?“ –upitala me Masha.
Mahnula sam rukom i namrgođeno krenula prema sobi. Lagani mi se osmijeh stvorio na licu kad sam se sjetila na koji način smo se prepirali. Ponašali smo se poput djece, a to mi je bilo smiješno, simpatično i... slatko.
„Čemu se sada smješkaš?“ –zbunjeno će Masha.
Odmahnula sam glavom i otvorila vrata.
„Ne shvaćam te, Anya.“ –promrmljala je i zatvorila ih.
„Ni ne trebaš!“ –razvukla sam osmijeh od uha do uha. „Hoćeš li mi pomoći pronaći haljinu?“
„Ne preferiram ih i ne nosim baš, ali ako baš moram...“
„Molim te! Znaš da i ja više volim nositi hlače, ali Gabriella je rekla svoje.“
Klimnula je glavom, a ja sam otvorila vrata ormara.
„Mrzim slušati druge.“ –rekla sam joj. „Mrzim kad mi netko naređuje! Baš sam malo prije razgovarala sa Feliksom. Nadala sam se da će mi pomoći da pobjegnem odavde, ali ne da se nagovarati!“
Nasmiješila se.
„O čemu ste razgovarali?“ –upitala me sa zanimanjem.
„O tome.“ –odgovorila sam i pogledom tražila haljinu po vješalicama.
„Samo o tome?“
„Da, zašto? Zar smo trebali razgovarati o nečem drugom?“
Slegnula je ramenima. Zbunjeno sam pogledala u nju. Izgledala je tajanstveno, kao da nešto taji i to nešto veliko.
***
S neugodnim osjećajem u trbuhu sam se sama spustila niz stepenice. Znala sam da će na prizemlju biti puno nepoznatih ljudi koje gu Theodor, Gabriella i Sashini roditelji poznavali, a ja ću im se morati smješkati kao da mi je ono najbolji dan u životu. Zapravo, bio je najgori i jedva sam čekala da dovrši kako bih sutradan mogla smisliti plan i pobjeći odande.
Ugledala sam Sashu, Yuru i Evu kraj stubišta. Eva mi se osmjehnula, a na Sashinom sam licu mogla vidjeti ono što sam i ja osjećala: mogla sam vidjeti kako nije želio ono. Naravno, kao što to niti ja nisam htjela, a tome smo već jučer razgovarali.
„Hej.“ –pozdravila sam ih.
„Hej.“ –pozdravio me Sasha, te ispio vino koje je imao u čašu. „Kad već moram biti ovdje, ne mislim ostati trijezan!“
„Odeš i meni po piće?“ –upitala sam ga.
„Votka? Vino?! Reci bilo što, buduća ženo, i učinit ću sve kako bi ti bilo udobnije.“
„Bilo što! Važno mi je da ne budem trijezna.“
Osmjehnuo mi se, potapšao me po ramenu i požurio prema kuhinji. Provirila sam u sali u kojoj su se inače održavali plesovi ili veliki događaji ( kao slanje mene u smrt iliti braku ). Bilo je puno ljudi; previše za moj ukus.
„Sve će biti u redu, Anya.“ –rekao je Yura. „Večer će proći brže nego što očekuješ!“
„Lako je tebi reći kad si se ti zaljubio u Evu!“ –uzvratila sam. „Ja bih najrađe umrla nego provela cijeli život sa Sashom!“
„Volim i ja tebe, draga!“ –Sasha me obgrlio rukom, a drugom ispružio transparentni napitak.
„Što je to?“ –upitala sam ga.
„Ruska votka.“ –odgovorila je Eva umjesto njega jer je on bio zaokupljen pićem. „Nemoj slijediti njegov korak jer ćeš za dva sata ležati na podu!“
Pogledala sam u njega, a on mi se osmjehnuo. Uzvratila sam mu, te popila malo votke.
„Ajme!“ –uzviknula sam. „Ovo je grozno!“
„Prve tri čaše svakog pića su gadne!“ –nadodao je Yura i podignuo čašu, te zajedno sa Sashom popio piće koje im je ostalo.
Odmahnula sam glavom i polako popila svoj napitak znajući da neću dugo izdržati na nogama, a sve što sam željela je bilo da ova večer završi što prije.
***
„Ok. Bilo je dosta!“ –rekao je Sasha udarivši čašom od stol. „Mislim da ću otići prileći!“
Pogledala sam u njega i nasmijala se. Kad sam pogledala u Evu i Yuru primijetila sam da su odmahivali glavom. Yura se smješkao, ali ona je izgledala zabrinuto za oboje.
„Hoćeš li mi otići praviti društvo u krevetu, kad si mi već buduća žena?“ –Sasha me obgrlio rukom oko struka i privukao me k sebi.
Izgubili smo ravnotežu jer smo oboje bili pijani, pa sam se nagnula na zid, a on je prislonio glavu na moje grudi. Ljutito sam ga maknula od sebe i ošamarila.
„Moje tijelo nikada nećeš imati, jasno?!“ –uzvratila sam bijesno.
Zbunjeno me pogledao.
„U redu.“ –slegnuo je ramenima. „Ti gubiš!“
Zakolutala sam očima, odmahnula glavom i izašla iz kuhinje nagnuvši se na vrata koja su udarila od zid. Gosti su se okrenuli prema meni. Theodor i Gabriella su iznenađeno gledali u mene, a ja sam im se osmjehnula, mahnula im i, teturaju se, otišla do stubišta jer sam imala osjećaj da moj trbuh neće još dugo izdržati.
Zapela sam za stepenicu i pala na pod, ali sam se brzo dignula i nastavila hodati držajući se za stubište. Zavrtjelo mi se u glavi, pa sam se nagnula na zid i duboko uzdahnula. Zaklopila sam oči kako bih uzela malo svježeg zraka, a zatim sam ponovno nastavila hodati.
Na katu na kojemu je bila moja soba više nisam mogla izdržati, pa sam sjela na stepenicu, nagnula na zid i zaklopila oči znajući da ću vjerojatno dočekati jutro ondje.
„Anastasia...“ –čula sam njegov nježni, muški glas.
Otvorila sam oči, a Feliks je čučao preda mnom.
„Hej!“ –razvukla sam osmijeh od uha do uha.
Nije mogao ni očekivati koliko sam bila sretna što sam ga vidjela. Nisam ga vidjela cijelu večer, a to me tjeralo na uzimanje duplu dozu alkohola.
„Idemo!“ –polako me podignuo sa poda, a ja sam ga obgrlila rukama oko vrata.
Pretpostavila sam da je znao da neću moći nastaviti hodati, pa me podignuo sa poda i krenuo prema mojoj sobi dok sam ga ja gledala ravno u oči.
„Prilično si se napila, ha?“ –uzvratio je jedva otvarajući vrata.
Duboko sam uzdahnula.
„Morala sam se nekako spasiti od očaja!“ –promrmljala sam.
Spustio me na krevet, a ja sam počela padati prema podu. Vratio me natrag i namjestio kosu koja mi je prešla preko lica. Podignula sam pogled prema meni i primijetila da me promatra zabrinutim izrazom lica, dok je me jednom rukom držao oko pasa, a druga mu je bila na mome licu.
„Hoćeš li biti dobro?“ –upitao me.
„Trebam tvoju pomoć.“ –rekla sam i dignula se sa kreveta.
„Kako ti mogu pomoći?“
„Otkopčaj mi haljinu, molim te.“
Zbunjeno je gledao u mene, a ja sam mu okrenula leđa i podignula kosu. Bila sam okrenuta prema ogledalu, pa sam ga mogla gledati. Vidjela sam da je neko vrijeme oklijevao, gledajući me kroz staklo u oči, a zatim je polako spustio šlic. Zatvorila sam oči i duboko uzdahnula uživajući u njegovom dodiru jer mu je jedna ruka bila na mome ramenu.
Osjetila sam njegov zadah na svome vratu, pa sam otvorila naglo oči i primijetila da su mu se usne nalazile u mojoj blizini. Nesigurno sam stajala na mjestu, ali trnci su me prolazili dok sam osjećala kako diše. Malo me zaškakljao, pa sam se tiho zahihotala i okrenula se obgrlivši ga rukama oko vrata.
Spustila sam pogled na njegove usne koje su me jako primamile. Da sam bila trijezna, ne bih si uopće dopustila da se nađem u ovakvom stanju pred njime, ali bila sam pijana i željela sam to. Željela sam osjetiti njegove usne na svojima, pa sam ga nesigurno poljubila.
Neko je vrijeme stajao na mjestu, ne radeći ništa, dok sam ga ja gledala u oči ne micajući svoje usne s njegovih. Tek u onom trenutku mi je došlo u glavu da on to vjerojatno nije želio, pa sam se odmaknula od njega, ali ubrzo me čvrsto stisnuo uza sebe i uzvratio mi poljubac.
Bila sam iznenađena njegovim postupkom, ali nisam se žalila jer sam to htjela najviše od svega. Napravila sam nekoliko koraka unazad i pala na krevet, ali to nas nije prekinulo u ljubljenju. Spustio je svoje usne na moj vrat dok sam ja rukama skidala njegovu crnu košulju ispod koje je imao još jednu majicu dugih rukava. Njegove su ruke polako podizale moju haljinu sve dok se u jednom trenutku nije odmaknuo od mene.
Podignula sam glavu i zbunjeno pogledala u njega. Izgledao je šokirano.
„Što je bilo?“ –upitala sam ga.
Odmahnuo je glavom.
„Ovo se nije smjelo dogoditi!“ –rekao je zgroženo.
„Što to?“ –dignula sam se sa kreveta i krenula prema njemu.
„Ne približavaj mi se, Anya!“ –uzvratio je ljutito i izjurio iz moje sobe.
Potrčala sam prema vratima i pogledala u hodnik, ali njega nije bilo. Ostavio me... samu dok sam na svojim usnama i dalje osjećala njegove.
