XVI. Am I dreaming?
Spuštajući se niz stepenice čula sam Theodorov glas. Sa zanimanjem sam se uputila prema vratima prostorije u kojoj su se inače održavali sastanci. Vrata su bila otvorena, pa sam provirila unutra kako me nitko ne bi primjetio. Vidjela sam Gabriellu i nekoliko utjecajnih vampira unutra.
„Netko nas je pokušao ubiti.“ –rekao je Theodor. „Taj netko se nalazi u našoj kući!“
„Možda griješiš!“ –nadodala je Gabriella. „Ne mora značiti da su to učinili naši. U proteklih nekoliko tjedana je dolazilo puno gostiju.“
„Svejednu su naši trebali pripaziti!“
„Ne možeš kriviti naše, ako nisu krivi za to!“
Zakolutala sam očima. Kao što sam očekivala, Theodor mora okriviti nekoga, a s obzirom da nije mogao pretpostaviti tko je krivac, namjeravao je kazniti naše sluge. Možda je doista netko od naših bio kriv, ali nije to mogao znati prije nego se istražuje.
Odmaknula sam se odande jer nisam namjeravala slušati dalje razgovor. Htjela sam se prošetati i smiriti živce. Dan Feliksovog vjenčanja je došao. Naravno, nisam namjeravala otići i gledati ga kako se ženi za drugu. Bilo bi previše bolno za mene da odem.
Uzdahnuvši sam se spustila niz stepenice. Nisam se niti namjeravala naći sa Sashom. Izmislila sam mu da imam obaveze i da ćemo se naći sutradan ili kad se budemo dogovorili. Bilo je glupo od mene što sam to činila, ali bila sam i glupa jer se nisam znala otkačiti od Feliksa.
„Anya!“ –čula sam Mashin glas.
Okrenula sam se i iznenađeno pogledala u nju.
„Što radiš ovdje?“ –upitala sam ju. „Zar nisi na vjenčanju?“
„Vjenčanju?“ –nakrivila je glavu kao da nije shvačala o čemu pričam. „O kakvom vjenčanju pričaš?“
„O Feliksovom.“
„Zar ti nitko nije rekao da su sinoć prekinuli?“
Šokirala sam se.
„Lažeš?“ –upitala sam ju tiho, ne vjerovajući u ono što je rekla.
Odmahnula je glavom dok sam ja šokirano gledala u nju, ne vjerovajući u ono što mi je rekla.
„Zašto?“ –upitala sam.
„Ne znam.“ –slegnula je ramenima.
Potrčala sam niz stepenice.
„Gdje ideš?“ –uzviknula je.
„Kod Feliksa!“ –odgovorila sam i nastavila trčati.
Koliko god sretna bila što sam čula onu savršeno, dobru vijest, toliko sam i bila tužna jer sam pretpostavila da je Feliks bio slomljen zbog prekida. Nisam ga vidjela od jučer popodne. Gabriella mu je dala slobodne dane zbog vjenčanja unatoč tome što je on tražio da radi.
Otvorila sam vrata njihove kuće, a Maxim je izašao iz dnevnog boravka sa cigaretom u ustima.
„Nešto se dogodilo?“ –upitao me.
„Gdje je Feliks?“ –zanemarila sam njegovo pitanje.
„U sobi.“
„Hvala.“
Klimnuo je glavom, a ja sam prošla pored njega i požurila na kad, gdje se nalazila Feliksova soba. Stala sam pred njegovim vratima i neko vrijeme gledala u njih, ne radeći ništa. Zapravo, bojala sam se uči unutra jer nisam znala je li me uopće želio u svojoj blizini.
Duboko sam uzdahnula, a zatim pokucala na vrata i otvorila ih. Primjetila sam da sjedi na fotelji, ispred kamina u kojemu je vatra bila upaljena, a u ruci je držao čašu u kojoj se nalazio alkohol.
„Što radiš ovdje?“ –skrenuo je pogled i popio transparentnu tekućinu.
„Masha mi je rekla.“ –prošaptala sam. „Žao mi je.“
Nastala je tišina među nama.
„Hvala.“ –rekao je.
„Mogu li ti nekako pomoći?“ –upitala sam ga.
Dignuo se sa fotelje i stavio čašu iznad kamina.
„Već jesi.“ –odgovorio je.
Podignula sam obrvu i iznenađeno gledala u njega pitajući se kako sam mu ja to mogla pomoći. Gledao je kratko u mene, a zatim otišao do prozora. Snijeg je neprestano padao u poslijednjih nekoliko dana. Dvorište je sada bilo bijele boje, pa sam jedva došla do njihove kuće, jer sam se morala probijati.
„Kako to misliš?“ –upitala sam šokirano.
Pogledao je u mene.
„Kseniya je oduvijek znala istinu.“ –odgovorio je.
„Kakvu istinu?“ –upitala sam ga sa zanimanjem.
„Znala je da te volim.“
Šokirala sam se njegovim odgovorom.
„
Je li on to upravo rekao da me voli?“ –upitala sam se.
Gledala sam u tišini u njega, dok mi se u glavi vrtjelo isto pitanje. Nisam mogla vjerovati da ono čujem. Nedavno mi je rekao da me ne voli, tj. rekao mi je to više puta da bi mi nakon mjesec dana rekao da me voli. Zasigurno je trebao postojati neki trik, nešto što bi me vratilo u stvarnost. Željela sam ono više od svega; željela da me voli, ali nakon što mi je ponovio puno puta da je zaljubljen u drugu... nisam mogla vjerovati u to.
„Kseniya i ja se nikada nismo voljeli.“ –nastavio je. „Zatrudnila je sa aristokratom koji ju je cijelo vrijeme iskorištavao. Jedini način da se maknem od tebe je bio ponuditi se odgajati njeno dijete kao svoje. Pristala je! Ti...“
Srce mi je luđački počelo kucati dok sam ga promatrala. Gledao me, ne nastavljajući pričati sa mnom. Zaklopio je oči i duboko uzdahnuo, te mi okrenuo leđa, nastavljajući gledati kroz prozor.
„Ti si mi povjerovala.“ –nastavio je. „Bilo mi je tako drago zbog toga, ali Kseniya je jučer odlučila prekinuti zaruke! Ne znam kako je shvatila da mi je stalo do tebe, ali rekla je da ne želi biti sa mnom znajući da volim drugu. Rekla je da ne može to napraviti niti tebi jer vidi koliko me voliš!“
Ispustila sam tihi uzdah i prisjetila se da ću morati razgovarati s njom i zahvaliti joj se zbog toga. On se ponovno okrenuo prema meni.
„Vidio sam kroz što si prošla zbog mene.“ –prošaptao je. „Tako mi je žao!“
„Kako to misliš?!“ –upitala sam ga iznenađeno. „Kako si to vidio?“
„Kad ugrizeš nekoga, možeš vidjeti cijelu njegovu prošlost, znati njegove osjećaje...“
Otvorila sam usta od iznenađenja i odmaknula glavom.
„Žao mi je...“ –nastavio je.
Prošla sam rukom kroz kosu ni ne gledajući ga.
„Ne znam zbog čega ti ovo govorim.“ –uzdahnuo je. „Trebao sam šutjeti!“
„Zašto?“ –uzvratila sam.
„Zato što si ti princeza, a ja čuvar! Eto zašto! Ne možemo biti skupa niti da to želimo, Anya! Uostalom, ti imaš Sashu sada! Ne mogu stati između vas dvoje! Zapravo... Mogu, ali ne smijem!“
Ošamarila sam ga.
„Toliko si glup da mi ponekad ideš na živce!“ –povisila sam ton na njega. „Ako si vidio moje osjećaje, dobro znaš što osjećam prema njemu, a što prema tebi!“
Odmahnuo je glavom, a ja sam duboko uzdahnula i okrenula se kako bih otišla odande. Znala sam da sam mogla poludjeti svakog trena, pa sam se morala smiriti negdje drugdje. Iritiralo me to što je znao što osijećam prema njemu, to što je on osjećao prema meni isto što i ja, a i dalje se trudio držati me podalje od sebe.
„Gdje ideš?“ –uhvatio me za ruku.
„Ne znam.“ –slegnula sam ramenima gledajući ispred sebe. „Idem se prošetati.“
„Ostani sa mnom.“
„Nisi li rekao da ne želiš biti kraj mene? Uslišit ću ti molitvu.“
„Znam što sam rekao, ali... ali... Ne želim te dalje od sebe! Želim te kraj sebe!“
Tek u onom trenutku sam se udustojila pogledati ga ravno u oči. Vidjela sam u njima iskrenost. Vidjela sam u njima vatru koju sam prvi put vidjela kad su moje usne dotakle njegove, prije mjesec dana.
„Volim te.“ –rekao je.
Prišla sam mu, obgrlila ga rukama oko vrata i poljubila. Privukao me bliže sebi, stisnuvši me uz svoje tijelo i uzvrativši mi strastveno. Rukom je prošao kroz moju kosu. Osjetila sam da se više ne može odvojiti od mojih usana i znala sam da nisam mogla niti ja od njegovih.
Podignuo me sa poda, napravio nekoliko koraka i nježno me prislonio na krevet. Skinuo mi je majicu koju je pacio iza sebe, a zatim nježno prošao rukama preko mojih prsa. Zadrhtala sam o njegovog dodira. Utisnuo je maleni poljubac na moje usne, a zatim se spustio na vrat dok sam ja rukama prolazila kroz njegovu kosu.
Prebacila sam se preko njega i skinula mu majicu. Prošla sam noktima preko njegovih razvijenih prsiju, ali me okrenuo ponovno na leđa i otkopčao mi hlađe koje je skinuo sa mene.
Podignuo mi je gornji dio tijela, stavio ruke na moja leđa i otkopčao grudnjak koji je nestao s mene.
„Ne želim biti jedina gola ovdje, znaš?“ –uzvratila sam i prebacila se preko njega.
„Zašto?“ –osmjehnuo se. „Zar ne mogu uživati u onome što mi pripada?“
„Ne pripadam nikome.“ –uzvratila sam i zagrizla ga za vrat.
Zasiktao je, pa sam se odmaknula od njega i primjetila kako mu krv izlazi iz rupica.
„Ti pripadaš meni!“ –osmjenula sam se.
Uzvratio mi je osmjeh i prebacio na leđa skidajući odjeću sa sebe. Skinuo je moge gačice koje je zavrtio i bacio ih u stranu, a zatim me stravstveno poljubio. Znala sam da ću biti samo njegova. Znao je to i on. Obožavala sam ga više nego je očekivao.
„Obožavam i ja tebe.“ –prošaptao je.
Pogledala sam ga iznenađenim pogledom.
„Hej, sada narušavaš moju privatnost!“ –udarila sam ga po prsima.
Osmjehnuo se i ponovno me poljubio, a zatim sam ga osijetila duboko u sebi. Zasiktala sam od boli, a zatim zaklopila oči i prepustila se užitku znajući da će uskoro prestati. Ljubio me po vratio, dirao po cijelome tijelu, a ja sam uživala u tome.
Osjećala sam kako toplinu koja je isparavala iz moga tijela. Osjećala sam kako i on uživa u našem vođenju ljubavi.
Pokušala sam ga gurnuti sa sebe i uzeti kontrolu nad svime, ali nije popuštao. Bio je jači od mene, pa sam cijelo vrijeme ja bila ta koja je leđala, a on me ljubio po cijelome tijelu ulazeći gore – dolje po meni.
Zarila sam nokte u njegova leđa znajući da bih uskoro trebala doći do orgazma. Trudila sam se odugovlačiti jer nisam željela da naše vođenje ljubavi prođe. Htjela sam uživati još u onome što smo radili; htjela sam biti još dugo njegova.
Osjetila sam ga jače duboko u sebi, pa sam zastenjala. Moja je vika odjeknula sobom, a primjetila sam da je to u njemu probudilo samo još veču želju za mojim tijelom.
„Feliks...“ –prošaptala sam njegovo ime, u njegovo uho.
Osijetila sam kako su ga trnci prošli po cijelome tijelu.
„Volim te, Anya...“ –prošaptao mi je u uho, svojim savršenim ruskim naglaskom koji bi me dovodio do ludila.
XVII. Secret
„Mama!“ –čula sam muški glas.
Vidjela sam dječaka kako trči hodnicima i ulazi u krvavu prostoriju. Potrčao je kod žene koja je mrtva ležala na podu. Znala sam to jer joj je bijela haljina bila puna krvi.
„Mama!“ –prodrmao ju je uplakano.
„Tvoja je majka mrtva.“ –čula sam muški, poznati glas.
Dječak se dignuo sa poda i okrenuo, a i ja zajedno s njime. Theodor je stajao na ulazu, gledajući ga ozbiljnim izrazom lica. Maleni je napravio nekoliko koraka nazad. Izgledao je preplašeno, baš kao što sam i ja bila kad sam ga prvi put vidjela. One svijetle oči su užasavale svih, pa čak i osmogodišnjeg dječaka.
„Dođi sa mnom.“ –ispružio mu je ruku. „Neću ti ništa!“
Neko je vrijeme dječak gledao u blijedoliku ruku. Oklijevao je. Nakon nekoliko minuta ju je slabašno uhvatio, a Theodor se okrenuo i povukao ga sa sobom. Izašli su iz one prostorije, a ja sam se u drugom trenutku stvorila u tamnoj ulici.
Iznenadila sam se vidjevši samu sebe kako koračam ulicom. Bila mi je poznata od nekud, a kad sam se okrenula oko sebe, shvatila sam da se nalazim u Londonu. Pogledala sam ponovno prema sebi, te primjetila da se okrečem jer sam čula čudne zvukove. Slegnula sam ramenima i nastavila hodati dalje.
„Tako je lijepa!“ –pomislio je muški glas.
„Feliks, našli smo ju!“ –čula sam Mashin glas.
Scene su se počele mjenjati. Čula sam ga kako razmišlja o meni, o tome kako se mora maknuti od mene kako bi spriječio nešto što nije bilo ostvarimo. Čula sam ga kako bijesni jer me Sasha ljubi, jer se nalazim u njegovom zagrljaju. Slušala sam kako moli Kseniyu da mu dopusti da me zaboravi s njom...
„Volim te, Anya!“ –šapnuo mi je u uho.
Naglo sam se probudila iz sna, gledajući šokirano ispred sebe. Pitala sam se što je ono bilo, zbog čega sam vidjela Feliksove osjećaje i prošlost.
„Što je bilo?“ –upitao me.
Pogledala sam u stranu i vidjela ga kako iznenađeno gleda u mene.
„Vidjela sam te.“ –odgovorila sam. „Vidjela sam sve što ti se dogodilo!“
Iznenadio se, a ja sam rukom prošla kroz kosu i bacila ju iza sebe jer mi je pala preko očiju.
„Nije ni čudo, kad si me ugrizla.“ –rekao je na to.
Gledala sam ga u tišini.
„Što je?“ –upitao me zbunjeno.
„Ti... Ti si novorođeni vampir?“ –uzvratila sam. „Mislim, nikada se nisi rodio kao vampir, je l' da?“
Odmahnuo je glavom.
„Theodor te pretvorio?“ –upitala sam ga.
„Kako...“ –krenuo me pitati, a zatim je odmahnuo glavom. „Zaboravio sam.“
„Zašto?“
Dignuo se sa kreveta i obukao majicu.
„Zato.“ –odgovorio je.
„Kakav je to odgovor?“ –zbunjeno sam rekla, prekrivajući grudi plahtom.
„Sigurno si vidjela moju mamu mrtvu. Theodor me pretvorio! Želim osvetiti svoju obitelj. Ubijeni su. Ne znam tko ih je bio, ali namjeravam to otkriti!“
„Ali... Ali... Mrziš toliko vampire, a želio si postati jedan od nas?“
Klimnuo je glavom, a ja sam skrenula pogled. Pogledala sam u prozor primjetivši da snijeg još nije prestao. Bilo ga je i na prozoru. Razmišljala sam o tome što je rekao. Mrzio je vampire. Mrzio je... mene.
„Ne mrzim te.“ –uzvratio je ljutito.
Pogledala sam u njega upitnim izrazom lica, a on mi je prišao i utisnuo mi poljubac u čelo. Pomilovala sam ga po licu, a zatim mu poljubila nježne usne od kojih se nisam mogla niti željela razdvojiti. Mislila sam nastaviti razgovarati s njime, ali nije odvajao naše usne, pa smo se nastavili ljubiti... stravstveno. Toplina koja me hvatala mi je davala još veču želju za njegovim tijelom... sada. Htjela sam ga u onom trenutku, htjela sam ga zauvijek.
„Ne možemo!“ –rekao je, te se odvojio od mojih usana.
„Sranje!“ –zakolutala sam očima, a on se nasmiješio.
„Najbolje bi bilo da se obućeš. Netko bi mogao doći!“
„Mogu li te pitati nešto prije nego odem?“
Pogledao je u mene.
„Naravno.“ –klimnuo je glavom.
„Što će biti s nama nakon ovoga?“ –upitala sam šaptom.
Pogledao me oblikovavši usta u slovo o, te je pogledao ispred sebe; u prozor. Duboko sam uzdahnula i pogledala u svoje ruke koje su počele drhtati. Čvrsto sam stisnula plahte i zaklopila oči bojajući se da će me odbaciti.
„Ne znam za tebe, Anya, ali ja te ne namjeravam izgubiti.“ –rekao je, pa sam podignula pogled prema njemu.
Osmjehnuo mi se, prislonio ruku na lice i poljubio.
„Ne želim te niti ja izgubiti!“ –uzvratila sam odlučno.
„Volim te.“ –poljubio me.
„Volim i ja tebe!“
Kucanje na vrata nas je prekinulo u razmjenjivanju nježnosti, pa smo oboje u stranu pogledali u vrata.
„Jebem mu, koliko ste vas dvoje glupi!“ –čuli smo Maxima. „Mogli biste se drugi put sakriti negdje drugdje, a ne aristokratima pred nosom!“
„Što želiš?!“ –upitao ga je Feliks.
„Sasha je došao. Traže ju svugdje! Uskoro bi mogli doći ovdje, a ako dođu i nađu vas... bit će sranja!“
„Ako dođu, udugovlači!“
„Ah, jebem vas! Sad ću vas i morati prekrivati!“
Čula sam kako se udaljuje odande, a ja sam se brzo dignula sa kreveta dok mi je Feliks davao odjeću. Obukla sam se što sam brže mogla, a zatim otišla do ogledala kako bih se osigurala da je sve na svome mjestu.
Feliks je već spremno čekao na vrata, gledajući me upitnim izrazom lica. Prišla sam mu i poljubila ga.
„Večeras ću ponovno doći k tebi, u redu?“ –prošaptala sam.
„Bolje ti je da dođeš.“ –osmjenuo se.
Poljubila sam ga ponovno, a on me čvrsto stisnuo oko struka, uz svoje tijelo. Nisam se mogla, a niti željela odvojiti od njegovih usana. Bila sam bijesna na Sashu što je došao i upropastio nam ono savršeno jutros.
„Dolaze!“ –Maxim je pokucao na vrata.
Nažalost, Feliks i ja smo se morali odvojiti. Otvorio je vrata, a na ulazu je stajao ljutiti Maxim prekriženih ruku na prsima.
„Ubit će vas i mene ako netko dozna!“ –odmahnuo je glavom.
„Pobrini se onda da ne doznaju, ok?“ –prošla sam kraj njega. „Gdje je?“
„Dolazi.“ –odgovorio je. „Na putu su!“
„Požurit ću!“ –rekla sam i pogledala u Feliksa.
Htjela sam mu skočiti u zagrljaj, biti s njime, voditi ljubav ponovno, zaspati kraj njega. Vidjela sam u njegovim očima onu iskru, onu ljubav koju je osjećao prema meni i to mi je bilo dovoljno da shvatim da je i on mene želio. Naravno, njegov izraz lica mi je govorio da se smirim, da ćemo uskoro moći ponovno uživati zajedno, ali da trebamo paziti.
Ispustila sam njegovu ruku i spustila niz stepenice prije nego Sasha dođe sam po mene. Duboko sam uzdahnula prilazeći vratima. Primjetila sam obris na staklenim vratima i osijetila njegov miris. Okrenula sam se. Maxim je povukao Feliksa u dnevni boravak, kako im ne bi bilo čudno što se svi ondje nalazimo, a zatim sam otvorila vrata.
„Sasha?“ –iznenađeno sam gledala u njega, praveći se da ga nisam očekivala. „Što ti radiš ovdje?“
„Bolje je pitanje, što ti radiš ovdje?!“ –prekrižio je ruke na prsima. „Došao sam k tebi da bi mi na kraju rekli da nisi ni prespavala doma!“
„Molim?! Ja sam prespavala kod kuće, dragi moj. Napravila sam krevet jer mi je dosadilo što ga drugi trebaju raditi, pa sam došla ovdje razgovarati sa Feliksom. Jesu li ti rekli da ga je Kseniya napustila?“
Oblikovao je usta u slovo o. Nadala sam se da će popustiti i da me neće promatrati onim sumnjičavim izrazom lica. Trebala sam ostati pribrana. Na sreću, čula sam korake iza sebe, pa sam se okrenula i vidjela Feliksa kako izlazi iz dnevnog boravka.
„O, hej, Sasha!“ –pozdravio ga je. „Nisam znao da si ovdje.“
Neko vrijeme su se u tišini promatrali. Zapravo, Sasha ga je sumnjičavo gledao i bojala sam se da ga ne bi počeo napadati.
„Sasha, idemo!“ –rekla sam mu, te pogledala u Feliksa koji je na kratko pogledao u mene.
Izgledalo je kao da me Sasha nije ni čuo što sam mu rekla.
„Čuo sam za Kseniyu.“ –uzvratio je. „To je sranje!“
„Uhm, da...“ –Feliks se počešao za kosu.
„Bit će ih još!“
„Siguran sam!“
Sasha je zatim pogledao u mene, a ja sam mu glavom pokazala da odlazimo. Okrenuo se i spustio niz stepenice. Feliks je prišao vratima, pa smo se na kratko pogledali. Osmjehnuo mi se i polako zatvorio vrata, a ja sam otišla za Sashom koji me čekao sa rukama u džepu.
„Čini se da nije previše uzrujan zbog prekida.“ –rekao mi je.
„Tko?“ –pogledala sam u njega praveći se ludom, ali dobro sam znala na koga je mislio.
„Feliks. O kome bih pričao?!“
Slegnula sam ramenima.
„Kao što si mu sam i rekao, ima ih još.“ –uzvratila sam. „Zašto bi patio za jednom kad ih ima i previše? Zgodan je dečko. Naći će on nekoga!“
„Imam osjećaj da je bacio oko na tebe.“ –nadodao je.
Zastala sam i šokirano ga pogledala. Prekrižila sam ruke na prsima praveći se ljuta dok mi je srce ubrzano kucalo nadajući se da nas neće otkriti.
„Stvarno si budala!“ –odmahnula sam glavom. „Sada ćeš mi početi i s tim glupim ljubavnim ispadima?!“
Pogledao me na kratko, skrenuo pogled i nastavio hodati ne govoreći mi ništa. Okrenula sam se prema kući u kojoj su čuvari spavali. Vidjela sam Feliksa na prozoru, pa sam brzo požurila za Sashom kako me ne bi otkrio.
„Sama si rekla da je zgodan, ne?“ –pogledao me upitnim izrazom lica.
„Pa... Jest, zgodan je, ali nije sada da mi se sviđa!“ –zakolutala sam očima.
Iznenada me uhvatio za vrata i privukao bliže sebi, a ja sam čvrsto uhvatila njegovu ruku i zasiktala na njega.
„Lažeš!“ –uzvratio je bijesno.
„Pusti me, Sasha!“ –rekla sam ljutito.
„Mirišeš na njega!“
„Pusti me, Sasha!“
„Što si radila s njim, ha?!“
Bjesno sam ga udarila šakom u glavu, a zatim ga odgurnula nogom.
„Da me nikada više nisi taknuo!“ –proderala sam se i ljutito potrčala odande.
Vrat me još bolio od njegovog stiska, ali nisam mu namjeravala dopustiti da me ozlijeđuje. Bila sam previše temperamentna da bih mu takvo što dopustila. Potrčala sam stepenicama do ulaza, a vrata su se iznenada otvorila. Vidjela sam Theodora i Gabriellu kako izlaze.
„Oh, ovdje si!“ –osmjenula se Gabriella. „Sasha te tražio. Jesi li te pronašao?“
Pogledala sam ljutito u Theodora.
„Ne namjeravam se udati za njega, jasno?!“ –viknula sam.
„Što se sada dogodilo? Činilo se da ste se slagali!“ –uzvratio je Theodor iznenađeno.
„Napao me zbog ljubomore. Ne namjeravam biti s njime!“
„Znači da si napravila nešto zbog čega je trebao biti ljubomoran!“
Šokirano sam ga pogledala, a zatim skrenula pogled na Gabriellu koja je bila bijesna na njega što je uopće rekao takvo što.
„Anya!“ –čula sam Sashin glas.
Pogledala sam u njega, a zatim ljutito prošla kroz glavi ulaz i požurila prema stepenicama.
„Anya, čekaj!“ –uzviknuo je.
„Ne ideš nikamo, mali!“ –začula sam Gabriellin glas.
Okrenula sam se iznenađeno prema ulazu. Vidjela sam da mu je blokirala put dok je Theodor zbunjeno gledao u nju, ne shvačajući što je radila.
„Da se nikada više nisi približio mojoj nečakinji, jasno?“ –zaprijetila mu je siktajući na njega.
„Gabriella, kako...“ –započeo je Theodor.
Uhvatila ga je za vrat i nagnula na vrata. Šokirano sam gledala u nju jer nikada nisam znala koliko je zapravo strašna znala biti kad ju je netko naljutio, a u onom trenutku... u onom trenutku bih se bojala da me pogledala onim opakim pogledom.
„Zarukama je gotovo, ok?“ –spustila ga je i pogledala u Sashu. „Ok?“
Klimnuo je glavom i pogledao u mene. Osmjehnula sam mu se, odmahnula glavom i nastavila prema svojoj sobi. Osjećala sam se... savršeno, predobro! Jedva sam čekala da kažem Feliksu vijest, iako... to nije značilo da su i drugi smjeli znati za našu vezu; barem ne još.
Komentari (0) On/Off
