XXVI. They found us... again!
Obukla sam majicu, pogledala se u ogledalo, a zatim izašla iz sobe. Neko vrijeme sam stajala pred vratima razmišljajući kako ću reagirati kad vidim Feliksa. Kad-tad sam se trebala suočiti s njime, pa sam uzdignute glave nastavila hodati dalje, kao što sam to inače znala činiti.
Što sam bliža dnevnom boravku bila i čula glasove, to mi je brže srce kucalo. Zakoračila sam u onu prostoriju i svi su pogledali u mene. Feliksu nije bilo ni traga.
„Kako se osjećaš jutros?“ –upitala me gđa Petrov.
„Bolje mi je. Bol popušta!“ –odgovorila sam.
„Moja majka je jedna od najboljih iscijeljivačica u ovim krajevima.“ –rekla je Kseniya.
Klimnula sam glavom i pogledala oko sebe u nadi da ću pronaći Feliksa, ali nije ga bilo nigdje. Osjetila sam grč u trbuhu zbog toga. Pribojavala sam se da mu se nešto dogodilo, a tada si to ne bih nikada oprostila.
„Ne moraš ga tražiti.“ –rekao je Maxim. „Nije se vratio!“
Okrenula sam se i požurila u sobu po kaput jer sam ga namjeravala potražiti. Nadala sam se da neće biti daleko ili da nije u potpunosti nestao odande. Bila sam ljuta na samu sebe što nisam jučer željela pričati s njime i potjerala ga na taj način. Obukla sam kaput i potrčala prema vratima što sam brže mogla.
„Kamo ideš?“ –Masha se dignula sa trosjeda.
„Potražiti ga!“ –odgovorila sam.
„Kod zaleđenog jezera je.“ –uzvratio je Maxim.
„Kako znaš?“ –iznenađeno će Masha.
„Otišao sam ga potražiti!“
„Hvala!“ –rekla sam.
Klimnuo je glavom, a ja sam izašla iz kuće. Spustila sam se oprezno niz stepenice jer su se zaledile preko noći. Pimirisala sam zrak kako bih nanjušila Feliksa i pronašla ga jer nisam znala gdje je jezero o kojemu mi je pričao Maxim.
Napokon sam ga nanjušila, pa sam pratila njegov miris laganim korakom. Ruke sam stavila u džepove i gledala ispred sebe ok mi je srce ubrzano kucalo. Pokušala sam razmisliti na koji način da mu priđem i počnem razgovarati s njime, ali mi ništa nije padalo na pamet.
Zatim sam ga vidjela kraj bijelog jezera. Držao je ruke u džepovima i gledao zamišljenim, tužnim pogledom ispred sebe. Tiho sam uzdahnula i krenula prema njemu jer više nisam smijela niti mogla odugovlačiti.
„Što radiš ovdje?“ –upitao me.
„Došla sam te potražiti.“ –odgovorila sam.
„Nisi trebala!“
„Kao nisam?! Jedan cijeli dan te nije bilo!“
„Bolje ti je bez mene!“
Nakrivila sam glavu i zbunjeno pogledala u njega. Nisam znala zbog čega je ono rekao.
„Zašto to misliš?“ –upitala sam ga iznenađeno.
„Jučer si mi jasno pokazala da me ne želiš pored sebe i ne optužujem te.“ –rekao je i dalje gledajući ispred sebe.
„To uopće nije istina!!! Jučer sam bila povrijeđena i htjela sam da me svi ostave na miru!“
„Ostavljam te na miru. To si htjela, zar ne?“
„Oh, ma daj, Feliks! Ne ponašaj se poput djeteta! Znaš da to nije tako!“
Slegnuo je ramenima.
„Pogledaj me!“ –naredila sam mu.
„Ne želim te ovdje!“ –pogledao me.
„Lažeš!“
„MAKNI SE!!!“ –viknuo je siktajući na mene.
„Ne bojim te se!“ –rekla sam ozbiljno.
Uhvatio me za ramena i nagnuo na stablo.
„Trebala bi!“ –pokazao mi je zube.
Gledala sam ga ozbiljnim izrazom lica. Čekala sam da shvati da me nije strah. Nikada me njega nije bilo, a niti će me ikada biti strah.
Iznenada me ugrizao za vrat, stisnuvši moja ramena. Gledala sam ispred sebe suzdržavajući se da ne zasikžem jer je bio grublji nego inače.
Izvukao je svoje oćnjake iz moje kože i napravio korak nazad. Moja je krv klizila niz njegovu bradu dok m ije i dalje pokazivao zube.
Izvukla sam krpenu maramicu iz džepa, prišla mu i laganim potezom obrisala krv. Podignula sam pogled prema njemu i vidjela da me gleda tužnim očima. Shvaćala sam što mi je Kseniya željela reći.
„Žao mi je...“ –prošaptao je i spustio pogled.
Obgrlila sam ga oko vrata, a on me snažno stisnuo uza sebe. Rukom sam prošla kroz njegovu kosu potapšajući ga po leđima.
„Žao mi je!“ –ponovio je glasnije.
„Znam!“ –rekla sam mu. „Sve je u redu, Feliks!“
Odmahnuo je glavom i odmaknuo se od mene.
„Nisam te želio povrijediti!“ –prislonio je svoje ruke na mojim obrazima.
„Znam!“ –klimnula sam glavom i nasmiješila se. „Dobro sam!“
„Volim te! Nikad ti namjerno ne bih naudio!“
„Znam! Volim i ja tebe!“
Privukao me ponovno k sebi i poljubio stasveno, a ja sam mu uzvratila. Bio je nježan prema meni, kao da me nije želio jače zagrliti kako se ne bih slomila pred njim, pa sam ga jače zagrlila kako bi shvatio da mi neće nauditi.
Iznenada me maknuo od sebe i pogledao oko sebe. pogledala sam ga bolje i shvatila da njuši zrak. U trenutku kad sam se htjela okrenuti, progurao me u stranu i izvukao pištolj čiji je pucanj odjeknuo šumom.
Pored mene je palo mrtvo vampirsko tijelo koje se ubrzo pretvorilo u prah i potonuo u bijeli snijeg.
„Idemo!“ –Feliks mi je ispružio ruku. „Dolazi ih još!“
Niotkuda se stvorio jedan koji je skočio na njega i bacio ih na led. Proklizili su dalje od kopa, pa nisam mogla stići do njih. Pored svoje noge sam vidjela pištolj, ali nisam ga smjela upotrebijetiti jer sam mogla upucati slučajno Feliksa. Znala sam da ne bih mogla pripaziti jer su se hrvali po ledu. Pogledala sam oko sebe i vidjela razbijenu granu stabla na podu. Razbila sam ju na dva djela.
„Feliks!“ –viknula sam.
Usmjerio je glavu prema meni, a ja sam bacila gradnu u zrak nadajući se da će ju uhvatiti ili će barem doći do njega. Pala je nedaleko, pa ju je povukao k sebi i zabio vampiru u srce.
Okrenula sam se jer sam čula zvukove oko sebe. podignula sam Feliksov pištolj sa poda i oprezno slušala kako bih shvatila otkud dolaze.
Uperila sam pištolj u grmlje koje se njihalo. Nedostajalo je nekoliko sekundi da povučem okidač kad sam vidjela da je Maxim iskočio odande.
„Jebote!!!“ –viknuli smo oboje.
„Požurimo se!“ –Feliks je prošao kraj nas. „Dolaze!“
Potrčali smo prema kući gđe Petrov kad smo na putu vidjeli nekoliko vampira kako gledaju u nas.
Ispružila sam Feliksu pištolj, a on mi je dodao bodeš. Pripremila sam se kako bih napala vampire u slučaju da krenu na nas. Krajičkom oka sam pogledala u Maxima i Feliksa koji su oprezno stajali pored mene. Jedan je napravio prvi korak i krenuo na Maxima koji ga je odbacuo u stranu šakom u glavu. Kad je ponovno nasrnuo na njega, upucao ga je, a preostali vampiri su krenuli na nas.
Feliks ih je pokušao držati podalje od mene, što me prilično iritiralo jer je trebao odavno shvatiti da nema potrebe stajati preda mnom i držati me uvijek podalje od opasnosti.
Vampir je krenuo na n jega i ugrizao ga za vrat, na što ga je Feliks odbacio u stabvo i upucao ga kadko ga se riješio.
Osjetila sam kako netko dahće iza mene, pa sam se okrenula i susrela sa ubojitim tamnim očima. Zasiktao je na mene i, prije nego sam se snašla pretvorio u prah preda mnom. Masha je držala bodež malo dalje od moga srca i, u jednom mahu, ga vratila natrag na remenu.
„Moramo se požuriti!“ –rekla je.
Okrenula sam se kako bih vidjela jesu li Maxim i Feliks u redu, a odahnula sam vidjevši da su dobro. Feliks je prošao pored mene i progurao me kako bih ubrzala. Potrčali smo natrag u kuću obitelji Petrov ispred koje su nas čekale Kseniya i njena majka.
„Trebate što prije otići odavde!“ –rekla je gđa Petrov.
„Što će biti s tobom ako ih dođe još?“ –preplašeno će Kseniya.
„Ne brinite se za mene! Theodoru sam potrebna, pa mi nikada ne bi naudio!“
„Jesi sigurna da ne želiš s nama!“
„Krenite i pazite na sebe!“
Kseniya je snažno zagrlila majku. Pogledala sam iza sebe i vidjela da nas ostali čekaju u autu. Kseniya je prošla pored mene i prodružila im se, a ja sam pogledala u njenu mamu.
„Hvala vam na svemu!“ –rekla sam.
Osmjehnula mi se.
„Tvoja majka bi bila ponosna na tebe.“ –uzvratila je.
Otvorila sam usta od iznenađenja, a ona mi se smješkala.
„Poznavali ste moju majku?“ –upitala sam.
„Bile smo najbolje prijateljice.“ –odgovorila je.
Poskočila sam kad sam čula trubu.
„Idemo, Anya!“ –uzviknuo je Maxim.
Zagrlila sam gđu Petetrov, potrčala u auto i mahnula joj. Nikada nisam očekivala da je poznavala moju majku, ali namjeravala sam ju ispitivati nakon što sve prođe.
„Baš lijepo!“ –rekao je Maxim. „Ako budemo otišli do grada, vidjet ću svoju sliku uz vašu i Theodor će nuditi nvoac za onog koji me pronađe!“
„Oduvijek si govorio da bi želio biti razbojnik!“ –nadodala je Masha. „Želja ti se ostvarila, Max!“
Nasmijala sam se. pogledala sam u stranu i tiho uzdahnula. Sve bi bilo jednostavnije da sam ostala u Londonu. Oni sada ne bi bježali, sakrivali se jer pomažu “razbojnicima“, ali... da nisam otišla odande, ne bih nikada upoznala Feliksa.
Osjetila sam nečiji dodir na svome trbuhu, pa sam pogledala u stranu. Feliks me gledao tužnim izrazom lica, pa sam ga pomilovala po ruci i isprepletala naše prste. Palcem je prošao preko mojeg dlana, a ja sam prislonila čelo na njegovo.
„Volim te!“ –rekla sam.
„I ja tebe!“ –prošaptao je utisnuvši mi poljubac na usne.
XXVII. Wrong turn
Nekoliko tjedana kasnije
Okrenula sam se na bok i osjetila hladnu posteljinu. Otvorila sam oči i primjetila da Feliksa nije bilo pored mene. Podignula sam glavu i pogledom prošla preko sobe, te ga ugledala pored prozora. Odahnula sam jer je često znao nestajati preko noći, pa bih ga morala potražiti, ali ovoga je puta bio dobar i ostao je u sobi.
Dignula sam se sa kreveta, a on je tada pogledao u mene. Podignula sam njegovu košulju sa poda, obukla ju i laganim mu korakom prišla. Rukom sam mu pomilovala obraz, a on me obgrlio jednom rukom oko struka, privukao me k sebi i stastveno poljubio. Naravno, uzvratila sam mu.
„Što je bilo?“ –upitala sam ga. „Zašto si ponovno budan?“
„Ne mogu spavati.“ –odgovorio je. „Zaspem, ali probudim se. Oprosti ako zbog mene ne možeš spavati!“
„Valjda osjetim kad te nema u mojoj blizini. Što ne valja? Feliks, znaš da mi možeš vjerovati, jel' da?“
„Naravno!“
„Zašto mi onda ne kažeš što te muči?“
„Jer već znaš u čemu je problem! Ne mogu se više sakrivati. Mjesec dana bježimo, a meni je to dosadilo! Želim se suočiti s Theodorom!“
Odmahnula sam glavom.
„Zar misliš da ja ne želim?“ –uzvratila sam. „Feliks, Theodor je ubio moje roditelje! Bili su mu rod, čovječe! Ne znam zašto je to učinio, ali namjeravam otkriti. Naravno, ne želim potrčati na njega, a da prije ne smislim plan jer znam da bih umrla. Smiri se malo, dok ne smislimo što nam je činiti!“
Odmahnuo je glavom i skrenuo pogled s mene. Pogledala sam i ja kroz prozor. Snijeg se počeo topiti jer je veljači dolazio kraj. Bilo je vrijeme da snijeg u Rusiji prođe unatoč tome što sam ga voljela. Pomalo mi je dosadila ona bjelina.
Krajičkom oka sam pogledala u Feliksa. Bila sam zabrinuta što se njega ticalo jer sam se pribojavala da bi mogao nasrnuti sam na Theodora i to bez plana. Poginuo mi tada. Theodor ima previše čuvara oko sebe i, prije nego bi stigao do njega, netko bi ga mogao ubiti. To nisam mogla dopustiti. Naravno da sam i ja željela vidjeti Theodora mrtvog, ali tek nakon što dobro razmislimo o tome kako bismo mogli dospjeti do njega.
„Idi spavati.“ –rekao mi je.
Prišla sam mu i poljubila obgrlivši ga rukama oko vrata. Naš je poljubac kratko trajao, a zatim se odmaknuo od mene, na kratko me pogledao, te usmjerio svoj pogled na prozor.
„Zar ti više nisam privlačna?“ –upitala sam ga tiho.
„Molim?“ –uzvratio je iznenađenim glasom.
Odmahnula sam glavom i pogledala u njega.
„Ne želiš me više!“ –rekla sam mu.
„Otkud ti to?“ –upitao je zbunjeno.
„Ne diraš me neko vrijeme; kao da se bojiš da bi me mogao ozlijediti!“
„Možda je tako najbolje!“
„Oh, ma daj, ideš mi na živce sa tim Edwardovskim ponašanjem!“
Nakrivio je glavu.
„Barem ne svjetlucam!“ –osmjehnuo se.
Zakolutala sam očima, odmahnula glavom i legla na krevet. Ljutito sam mu okrenula leđa, pa sam gledala u vrata sve dok nisam čula njegove korake. Vidjela sam ga ispred sebe, pa sam mu okrenula leđa i pogledala u prozor. Tiho sam uzdahnula, zaklopila oči, a on se legao kraj mene. Osjetila sam dodire na svojoj nozi, polako je podizao košulju jer sam na sebi imala samo nju i gačice, ali brzo sam maknula njegovu ruku sa mojih gačica.
„Čemu sad to?“ –upitao je pomalo razočarano.
„Znam što radiš?!“ –prekrižila sam ruke na prsima.
„Što?“
„Znam da ti je sada žao i da to radiš preko svoje volje.“
„Zbilja? Stvarno dobro izmišljaš priče.“
„Daj, Feliks! Pusti me da spavam.“
„Ne želim spavati.“
„Ja želim!“
„Lažeš!“
„Šuti!“
Poljubio me prekinuvši me u pričanju. Htjela sam ga odmaknuti od sebe, ali jednostavno nisam mogla jer su me njegove usne užasno mamile; oduvijek jesu. Tiho sam uzdahnula, kad smo se prestali ljubiti, a on se zadovoljno osmjehnuo.
„Vidiš da ti se ne spava!“ –nadodao je.
„Šuti!“ –promrmljala sam, okrenula ga na leđa i poljubila.
Nisam se mogla suzdržati, a da ga ne ugrizem za vrat i popijem malo krvi. Pred očima su mi se stvorila njegova sjećanja, ali odlučila sam se ne obazirati na njih. Htjela sam ga. Htjela sam njegovo tijelo u onom trenutku i nisam mogla dopustiti da mi išta ometa ono što mi je nedostajalo tjednima.
Rasparao je svoju košulju jer nije imao volje otkopčavati dugmad. Ja sam se na to nasmiješila i poljubila ga. Prebacio me na leđa prije nego sam se snašla. Bio je previše jak za mene da bih ponovno ja mogla kontrolirati sve ono. Držao mi je čvrsto ruke, ljubio po usnama, po vratu, a zatim me ugrizao. Zasiktala sam dok je pio moju krv na kratko, a zatim su mi gačice nestale u tamnom djelu sobe.
Osjetila sam ga duboko u sebi i tiho zastenjala. Vidjela sam kako pokazuje zube zadovoljnim osmjehom. Podignula sam se i stastveno ga poljubila.
Njegovo je tijelo pripadalo meni, a moje njemu. Uvijek ću biti samo njegova.
***
Kad su prve jutarnje zrake ušle u moju sobu, otvorila sam oči jer su mi prošle preko njih. Pogledala sam oko sebe, a Feliksa ondje nije bilo. Čula sam glasove u hodniku, pa sam pretpostavila da sam jedino ja još bila u krevetu.
Skočila sam s njega i obukla se. Bilo mi je žao što nisam vidjela Feliksa pored sebe kad sam otvorila oči, jer sam se obožavala buditi pored njega; pogotovo nakon što bih večer prije vodila ljubav s njime. Zanimalo me kako to da je odlučio izaći iz sobe onog jutra jer je inače ležao pored mene dok god se ja ne bih probudila ili mu ne bi dosadilo.
Počešljala sam kosu koja mi je bila prilično rašćupana. Iritiralo me to što nisam imala šminku sa sobom, ali inače se nije primječivalo previše, pa sam bila smirenija što se toga ticalo unatoč tome što sam se voljela šminkati.
Otvorila sam vrata i izašla u hodnik udarivši u nekoga. Podignula sam pogled, a Feliks mi se osmjehnuo utisnuvši mi poljubac u usta.
„Baš sam te mislio doći probuditi.“ –rekao je.
„Zakasnio si!“ –obgrlila sam ga oko vrata. „Trebaš nešto?“
„Masha i ti idete do grada.“
„Zašto?“
„Morate kupiti sve što nam je potrebno za preživjeti. Ponestaje krvi i ostale hrane! Ne možemo otići svi zajedno jer bismo bili sumnjivi, pa sam odlučio da Masha ide s tobom unatoč tome što te ne volim puštati samu!“
Odmahnula sam glavom i poljubila ga.
„Previše se brineš za mene, Feliks.“ –prošla sam kraj njega. „Koliko sam ti puta rekla da se znam brinuti za sebe? Uostalom, vidio si me na djelu više puta!“
„Znam, ali...“ –uzdahnuo je. „I dalje sam tvoj čuvar!“
„I moj dečko!“
„Da, i to.“
„Zapravo, ljubavnik!“
„Ok, zovi me kako god želiš, ali i dalje ču uvijek paziti na tebe!“
Nagnula sam ga na zid i osmjehnula mu se.
„Ne brini se. Sve će biti u redu!“ –poljubila sam ga.
Klimnuo je glavom.
„Masha te čeka u autu.“ –prišao nam je Maxim.
„Idem!“ –poljubila sam Feliksa i požurila prema vratima.
Okrenula sam se prema Feliksu i osmjehnula mu se dok je on gledao zabrinuto za mnom. Nagminula sam mu, otvorila vrata i izašla iz stana. Masha me čekala u autu, na parkiralištu, pa sam požurila prema njoj kako me ne bi dugo čekala.
***
Nakon manje od sat vremena provedena u gradu, Masha i ja krenule smo prema automobilom sa vrečicama u rukama. Gledala sam oko sebe. Ljudi bi nas svako toliko čudno pogledali. Naravno, osjećala sam i vampire među njima. Na sreću, nitko nije mario na nas jer smo imale duge kapute sa kapuljačom, pa nas nisu mogli prepoznati; barem sam se nadala da je tako.
„Zašto mi nikada nisi rekla?“ –upitala sam Mashu.
Nisam znala što bih s njome mogla pričati jer je bila prilično oprezna, pa je ponekad zaboravljala odgovoriti na moja pitanja. Vjerojatno joj je Feliks zaprijetio ako me bude ispustila iz vidika na sekundu.
„Što to?“ –pogledala je iznenađeno u mene.
„Za Maxima i tebe.“ –odgovorila sam.
Otvorila je usta od iznenađenja.
„Kako znaš?“ –upitala je tiho.
„Čula sam vas u hodniku kad smo bili kod Kseniyine majke.“ –objasnila sam.
Klimnula je glavom i pogledala ispred sebe.
„Zašto mi nikada nisi rekla?“ –uzvratila sam. „Mislim, nije bilo u redu što ste nam to tajili. Feliksu ništa nisam rekla.“
„Znam da nije bilo u redu!“ –nadodala je. „Ali... Maxim i ja... Ok, potajno se viđamo, ali ne bismo smjeli!“
„Zašto?“
„Jer u ovom trenutku ste nam Gabriella i ti trebali biti na pameti!“
„Gluposti! Ne možeš ne viđati nekoga koga voliš samo jer je zapisano na nekom papiru da prvo dođu životi aristokrata, pa tvoji osjećaji!“
Skrenula je pogled.
„Vidi što sam sve ja učinila zbog Feliksa!“ –rekla sam. „I boli me briga što sada drugi misle o meni! Meni je važno da smo on i ja sada zajedno.
Osmjehnula se, a zatim pogledala oko sebe. Pomirisala sam zrak jer sam i ja osjetila vampire, te izvukla pištolj iz džepa. Nekoliko njih je potrčalo prema nama. Upucala sam jednoga koji nije odustajao. Nastavio je trčati prema meni, pa sam još nekoliko puta upotrijebila kako bih ga se riješila.
Pogledala sam u stranu i vidjela da Masha leži na podu, a vampiri ju čvrsto drže. Bila je ukipljena. Nije se mogla niti smjela micati dok su oni siktali na nju. Napravila sam nekoliko koraka naprijed, ali ona je odmahnula glavom.
„Trči!“ –viknula je. „Bježi!“
„Neću!“ –proderala sam se nervozno.
Upucala sam jednog u čelo.
„Uhićena si, Anastasia Powell!“ –rekao je jedan. „A Masha Devidov također, kao tvoja pomagačica!“
„ODLAZI!!!“ –proderala se. „Idi! Zovi Maxima! Idi!!!“
Odmahnula sam glavom i odjurila odande. Bila sam ljuta na samu sebe što sam pobjegla, što se nisam niti potrudila spasiti ju kao što bi vjerojatno to ona učinila za mene. Vidjela sam da me vampiri prate, pa sam skrenula u usku ulicu, preskočila zid i ušla u auto koje je bilo parkirano u blizini. Pritisnula sam papučicu gasa i odjurila prema stanu gledajući u retrovizor. Vampiri, koji su me pratili, odustali su nakon nekog vremena.
Parkirala sam se ispred stana, otvorila vrata i ni ne trudeći se potrčala u stan. Udarac vratiju je odjeknuo tihom prostorijom. Susrela sam se sa zbunjenim Feliksovim, Maximovim i Kseniyjinim pogledom. Feliks je odmah vidio po meni da nešto nije u redu, pa se dignuo sa trosjeda i prišao mi.
„Što je bilo?“ –upitao me.
„Našli su nas.“ –promrmljala sam. „Imaju Mashu!“
Maxim je široko otvorio oči, a ja sam spustila pogled i nagnula glavu na Feliksovim prsima. Tiho sam zajecala. Trebala sam ostati ondje i boriti se; spasiti ju od njih, ali nisam. Bila sam kukavica i pobjegla kad me najviše trebala.
Komentari (0) On/Off
