XVIII. We need to be careful
Ležala sam na njegovim prsima dok je on prolazio prstima kroz moju kosu. Slušala sam ritam njegovog srca koji je bio poput uspavanke za mene, ali morala sam ostati budna jer sam se uskoro trebala vratiti u svoju sobu. Postajalo je sve riskantnije iskrasti se odande i pobjeći u Feliksove odaje unatoč tome što sam to sve više i više željela.
Utisnuo je poljubac u moje čelo, a ja sam podignula pogled prema njemu i osmijehnula mu se. Prislonio je šaku na moju bradu, spustio se i poljubio me nježno, ali stravstveno dok je drugom rukom prolazio po mojim leđima. Trnci su me prolazili od njegovog dodira. Obožavala sam ga.
„Trebala bih se vratiti natrag.“ –rekla sam mu.
Uzdahnuo je.
„Znam.“ –poljubio me. „Netko bi te mogao doći potražiti!“
Prošla sam rukom kroz kosu i podignula se malo, nagnuvši se na drveni dio kreveta. Stavila sam glavu na njegovo rame i pogledala ispred sebe.
„Možda bi nas Gabriella prikrila, da joj kažem za nas dvoje!“ –uzvratila sam.
„Kako da ne!“ –zakolutao je očima.
„Feliks, ona se našla u istoj situaciji kao i nas dvoje.“
Iznenađeno je pogledao u mene. Bilo mi je jasno da je čekao da nastavim s razgovorom i objašnjenjem.
„Zaljubila se u svog čuvara koji je umro spašavajući je.“ –odgovorila sam.
„Bila je zaljubljena u Nikolaja?!“ –šokirano je pogledao u mene.
„Poznavao si ga?“
„Bio je moj mentor.“
Oblikovala sam usta u slovo o.
„Žao mi je.“ –promrmljala sam.
„I meni!“ –uzvratio je.
„Uglavnom... Bila je zaljubljena u njega, on u nju... I poginuo je spašavajući ju!“
„Nisam mogao pretpostaviti da su bili zaljubljeni jedno u drugog. Nikolaj je bio tako...“
„Čvrst?“
Pogledao je u mene i klimnuo je glavom.
„Ajme...“ –pljesnula sam rukama. „Podsjeća me na mog ljubavnika!“
Nasmijao se i poljubio me.
„Samo što ćemo mi imati sretan kraj!“ –uzvratio je.
„Obećaj mi da nećeš napraviti kakvu glupost kako bi me spasio!“ –pogledala sam ga ozbiljnim izrazom lica.
„Učinit ću sve da te zaštitim. Budi sigurna u to!“
„Mogu se sama zaštititi, a ako budem razmišljala o tebi... ne znam kako ću se moći fokusirati na sebe!“
„Bit ću ja ondje da te zaštitim!“
Ljutito sam ga udarila po prsima, dignula se sa kreveta i počela skupljati svoju odjeću sa poda. Dok sam se oblačila, krajičkom oka sam pogledala u njega, dok me on gledao zbunjenim izrazom lica.
„Što sam krivo rekao?“ –upitao me.
„Rekla sam ti da ne želim da se glupiraš i da mi obećaš da nećeš raditi gluposti!“ –odgovorila sam i krenula prema vratima namještavajući majicu. „Ti me uopće ne slušaš! Želiš da ostanem bez tebe, ha?! Znaš li ti što bi to značilo za mene?! Uopće ne razmišljaš, Feliks!“
„Vrati se ovamo!“
„Vrijeme je da odem. Vidimo se kasnije!“
„Anya!“
Izašla sam iz sobe i zalupila vratila. Uzdahnuvši sam namjestila kosu jer je bila čušava, a zatim krenula prema stepenicama kako bih što prije otišla doma. Znala sam da bi se Gabriella ili Theodor mogli zabrinuti za mene i otići me potražiti. Nisam htjela da me pronađu ovdje.
„Baš sam tebe tražila!“ –Masha se penjala stepenicama.
„Zašto?“ –upitala sam ju.
„Gabriella mi je rekla da te potražim. Eva dolazi na večeru, pa bi se trebala požuriti doma!“
„Oh, već sam mislila da se nešto gore dogodilo. Hvala!“
Klimnula je glavom, a ja sam se spustila niz stepenice.
„Oh, i... Anya?“ –prozvala me, a ja sam se okrenula. „Molim te, budite oprezniji. Slugama bi moglo postati čudno što si svaki dan ovdje, u ovo doba!“
„Hvala.“ –rekla sam i nastavila hodati.
Vidjela sam onda Kseniyu kako izlazi iz dnevnog boravka. Naši su se pogledi susreli. Nisam ju vidjela danima jer je otišla neko vrijeme kod svoje obitelji. Masha mi je rekla da je otišla kako bi shvatila što treba učiniti jer im je Feliks objasnio što se zapravo dogodilo između njih dvoje.
„Ideš?“ –upitala me.
Klimnula sam glavom i spustila pogled na njen trbuh koji se već počinjao vidjeti.
„Debil je.“ –rekla sam.
„Tko?“ –zbunjeno je pogledala u mene.
„Dečko koji te napustio. Ne zna što je izgubio.“
„Točno to mi je Feliks rekao!“
Nasmiješila sam joj se.
„Djetetu će biti bolje bez njega. Ovako i onako je bio kreten s kojim se nisam ni trebala spetljati!“ –nadodala je.
„Nije dijete krivo što ima oca debila!“ –uzvratila sam i uputila se prema vratima.
„Bok, Anya.“
„Bok, Kseniya!“
Nasmiješila se, a ja sam izašla kroz vrata i spustila niz stepenice. Obgrnula sam se bolje jer je postajalo sve hladnije, a sniježna mečava nije prestajala, te požurila prema kući kako bih stigla na vrijeme, prije nego Eva dođe k meni. Nju nisam vidjela danima, tj. otkad sam joj rekla u vezi toga da volim Feliksa, a sigurno je htjela čuti razlog zbog kojeg sam prekinula zaruke sa Sashom... ili barem moju stranu priče s obzriom da su Yura i on bili najbolji prijatelji.
„Gdje si bila?“ –upitao me Theodor kad sam otvorila ulazna vrata.
„Kod Feliksa, Mashe i ostalih.“ –odgovorila sam skidajući kaput i ispruživši ga slugi koji mi je poklonio i otišao odande.
„Masha je bila ovdje.“
„Bila sam u njihovoj kući.“
„Sama sama sa Feliksom?“
„Ne. S Maximom i Kseniyom.“
„Maxim je bio ovdje.“
„Bila sam kod njih, što zapitkuješ?!“
„U zadnje vrijeme si stalno k njima.“
„Ne mogu nikamo zbog ove mečave. Zašto bih bila sama kod kuće kad imam njih?!“
Zakolutao je očima, a ja sam ljutito krenula prema stepeništu.
„U dnevnom boravku su.“ –rekao je.
„Su?“ –zbunjeno sam se okrenula prema njemu.
Klimnuo je glavom i ušetao u svoju radnu sobu. Spustila sam se niz stepenice i progurala vrata dnevnog boravka. Iznenadila sam se vidjevši da su Sasha i Yura također bili ondje. Sasha se odmah dignuo sa trosjeda, kad me vidio.
„Što on radi ovdje?!“ –prekrižila sam ruke na prsima.
„Rekao nam je što se dogodilo, Anya.“ –započeo je Yura. „Došli smo ovdje kako biste vas dvoje razgovarali. Znali smo da ćeš htjeti razgovarati s njime ako smo mi ovdje!“
„Krivo ste mislili!“
„Anya, molim te...“ –Sasha je krenuo prema meni i napravio korak nazad.
„Ne želim te ovdje!“ –viknula sam. „Koliko ti puta to trebam ponoviti?! Ne želim te ovdje. Ne želim te kod sebe! Zarukama je došao kraj!“
„Daj me samo poslušaj!“ –nastavio je.
Odmahnula sam glavom i ljutito izašla odande.
„Anya, čekaj!“ –Eva je potrčala za mnom.
Bijesno sam se okrenula prema njoj.
„Kako si to mogla učiniti?! Kako si me mogla izdati?!“ –viknula sam.
„Samo...“ –promrmljala je. „Samo sam htjela pomoći!“
„Bi li ti bila sa Yurom da ti to učini?“
Htjela je nešto reći, ali skrenula je pogled.
„Eto...“ –pljesnula sam rukama. „Sada znaš što ja mislim! Uostalom... Znaš još nešto, Eva.“
Pogledala me.
„Molim te, Anya, samo mi daj priliku i poslušaj me! Molim te!“ –iza nje je prilazio Sasha.
Zakolutala sam očima i nastavila prema stepeništu, ali se on stvorio preda mnom i blokirao mi put.
„Pusti me na miru.“ –zakolutala sam očima i pogledala ga ljutitim izrazom lica. „Koji dio od: nije mi stalo do tebe više, ne shvaćaš?!“
„Trebam samo još jednu priliku!“ –uhvatio me za ramena i nagnuo od zid.
Iznenada ga je netko odbacio u stranu. Pogledala sam u Feliksa koji je namrgođeno gledao u mene, te vidjela Sashu kako se diže ljutito sa poda. Zasiktao je na njega i krenuo ga napasti, a Feliks se u onom trenutku okrenuo i odbacio ga i zid zasiktajući na njega.
„Feliks, ne!“ –viknula sam i stala između njih dvoje.
„Makni se!“ –rekao je ljutito.
„Molim te, idi! Molim te, Feliks!“
„Rekao sam ti da se makneš, Anya!“
„Što je, Feliks?!“ –uzvratio je Sasha. „Dopustit ćeš curici da te zaustavi?“
Ovoga sam puta ja bila ta koja se razbijesnila. Okrenula sam se i udarila ga šakom u glavu, na iznenađenje svih vampira koji su se nalazili u blizini. Šaka me zaboljela, ali nisam mu to smjela pokazati. Gledao me s poda, dok mu je usnica krvarila.
„Nisam curica.“ –nadodala sam i okrenula se prema Feliksu. „Sada idi!“
Pogledao je u Sashu i osmjehnuo se, a ja sam ga progurala kako bi napokon otišao.
XIX. What's going on?!
„Ubit ću ga ako ju još jednom takne.“ –čula sam ga kako govori.
„Ma daj, Feliks, nemoj raditi sranja!“ –napomenuo je Maxim stavivši cigaretu u ustima. „Nemoj zaboraviti da si se spetljao sa princezom!“
„Hajde, Max, podsjeti me još pedeset tisuća puta na to!“
„Očito ću morati kad ne shvačaš u kakvim govnima se postavljaš ako budeš napadao sve koji ju dirnu!“
„To je moj posao!“
„Nije posao udarati Sashu Tarasova pred još nekoliko aristokrata! Znaš li ti da bi mogao ostati bez glave?!“
Otvorila sam svoje oči jer sam što prije željela izaći iz Feliksove glave. U poslijednje vrijeme, otkadm sam ga ugrizla i osijetila njegovu krv, nisam nigla izaći odande, prestati njegove misli. Koliko god ja mislila na početku da je to bilo simpatično ( bilo mi je drago što sam mogla znati što točno osijeća prema meni! ), sada sam počinjala misliti da je užasno naporno.
Dignula sam se sa kreveta i prišla prozoru. Snijeg je prestao padati. Poslijednji put kad sam pogledala kroz prozor sam primjetila da i dalje pada. Rukom sam prošla kroz kosu i promatrala u onu bijelinu, te pogledala u svoju ruku koja je bila također blijedolike.
Ponekad sam se pitala kakav bi mi život bio da sam se rodila kao čovjek, da nisam bila čudovište koje je neprestano žudjelo za krvlju. Bilo je prekrasno živjeti deset godina kao čovjek, kao da sam bila jedna od njih. Stvarno je bilo savršeno, ali... Nisam se smjela žaliti da je ovdje bilo loše. Naprotiv, bilo je odlično sada kad sam napokon imala Feliksa.
„Sranje...“ –promrmljala sam.
Feliks je doista napravio sranje kad je napao Sashu. Osijetila sam i vidjela po njemu koliko je bio živčan što me nastavljao gnjaviti, ali ipak se trebao suzdržati. Nadala sam se samo da ga neće kazniti što je dirnuo aristokrata, ali izborila bih se za njega s obzirom da me štitio. Mogla sam se izvući na taj način.
Požurila sam do ormara i otvorila ga gledajući što bih mogla izvući iz njega. Htjela sam se malo prošetati do grada i razgovarati s njime. Masha će morati prisluškivati ili gledati uokolo ili se pak praviti da se ništa ne događa dok ću morati pričati s Feliksom o tome što se dogodilo.
Nisamo uopće imali vremena za razgovarati o onome što se dogodilo. Trebala sam mu svašta reći, napomenuti mu da se mogu sama pobrinuti za mene i da ono nije bilo u redu. Mogao je nastradati. Mogli su mu svašta učiniti, a što je najgore bilo... bojala sam se da bi moglo doći do toga.
***
Koračala sam bijelim ulicama grada Moskve. Koliko sam puta prolazila onuda, već sam grad naučila napamet. Naravno, išlo mi je na živce što se nikada nisam mogla otići sama prošetati unatoč tome što sam toliko željela. Theodor i Gabriella su smatrali da bi mi se nešto loše moglo dogoditi, a s obzirom da sam princeza i uz to, poslijednja iz obitelji Powell, nisu mi to moglo dopustiti.
„Izgledaš mi odsutno.“ –čula sam Feliksov glas.
Pogledala sam u njega i odmahnula glavom.
„Zamislila sam se.“ –rekla sam i stavila ruke u džepove.
„Što ne valja?“ –upitao me. „I nemoj reći da je sve u redu jer osijećam i vidim da nešto nije u redu!“
„Samo... Ono što si jučer učinio...“
„Udario Sashu?“
„Da! To se nije smjelo dogoditi, Feliks! Mogao bi nastradati zbog toga!“
„Ne zanima me. Rekao bih da bih učinio puno toga da te zaštitim! Mislim da sam ti dokazao.“
Odmahnula sam glavom.
„To je tako pogrešno!“ –zaklopila sam oči. „Ne mogu ti dopustiti da takvo što činiš, jasno?“
„Ne radi se tu o tome želiš li ti to ili ne!“ –uzvratio je ozbiljnim izrazom lica. „Svejedno ću te štititi, Anya! Ne želim da ti se nešto dogodi!“
„Dobro!“ –viknula sam. „Umri! Boli me briga!“
Nakrivio je glavu, a ja sam se ljutito okrenula, namjestila kaput i udaljila se od njega. Uhvatio mi je ruku i povukao me natrag k sebi.
„Znam da ne misliš tako!“ –osmjehnuo se.
„Nemoj misliti da ćeš se izvući šarmerskim osmjehom!“ –prekrižila sam ruke na prsima. „Jer nećeš!“
„Oprostite što vas prekidam...“ –Masha je stala između nas dvoje. „Imamo društva!“
Okrenuli smo se i ugledali nekoliko blijedolikih ljudi kako nam prilaze iz daljine. Pogledala sam u Feliksa i primjetila da je pokazao zube, a zatim me istog trena okrenuo i povukao odande. Masha i ona hodali su toliko brzo da ih ja nisam mogla pratiti da me Feliks nije vukao sa sobom.
Skrenuli smo u lijevu ulicu, a zatim stali jer nismo nikamo mogli otići.
„Sranje!“ –uzviknuo je Feliks.
„Feliks, ovdje su!“ –promrmljala je Masha.
Feliks me progurao iza sebe, na što sam ja zakolutala očima jer mi je već bilo dosta da su se svi brinuli zaštititi me kad sam to mogla učiniti sama s obzirom da sam bila dalje od ovoga svijeta od svoje desete godine.
„Ostani iza mene, ma što god se dogodilo!“ –rekao mi je.
„Oh, ma daj, molim te! Misliš da ću te poslušati?!“ –zakolutala sam očima.
„Anya, ne zajebavam se! Nemam trenutno vremena za prepiranje s tobom. Samo me poslušaj!“
Zakolutala sam očima i pogledala u Mashu koja je samo klimnula glavom. Uzdahnula sam i provirila ispred sebe. Vidjela sam nekoliko vampira na početku ulice. Stajali su mirno na mjestu, gledajući u nas dvoje. Primjetila sam da Masha i Feliks vade bodeže iz džepova, a i ja sam to također učinila jer svejedno nisu bili fokusirani na mene.
Vrijeme kao da je u jednom trenutku stanu. Nitko ništa nije rekao ili radio već smo se svi samo gledali. Bila sam spremna za napad koji se trebao dogoditi svakog trena. Duboko sam uzdahnula nastavljajući gledati u njih, a zatim su potrčali prema nama.
Masha i Feliks su odjurili u obranu, očekivajući da ću ih ja pričekati iza kako bih bila na sigurnom, ali bila sam ondje, bila sam poput njih i imala sam potpuno pravo boriti se kad sam to znala činiti. Potrčala sam prema jednom vampiru, koji je napao Mashu koja se borila s drugim, te ga probola u srce i odbacila nogom u stranu.
„Rekli smo ti da ostaneš iza!“ –uzvratila je udarivši šakom u glavu drugog koji nam se približavao.
„Nema na čemu!“ –nadodala sam i udarila nogom jednog koji mi se približavao.
Jedan me uhvatio s leđa i odbacio od drveni zid. Malo sam bila ošamućena, ali dignula sam se i skočila na njega zarivši mu kolac u prsa.
„Pazi!“ –viknuo je Feliks.
Okrenula sam se i vidjela kako jedan od njih skače prema meni siktajući. Preda mnom se stvorio Feliks koji je okrenuo glavu vampiru, te ga odbacio u drvenu ogradu na kojoj se napoo i pretvorio u prah.
„Jesi li dobro?“ –okrenuo se prema meni.
„Miris krvi.“ –promrmljala sam. „Osjećam miris krvi!“
Spustio je pogled na svoj trbuh, a i ja također zajedno s njime. Primjetila sam nešto mokro, pa sam prislonila ruku na taj dio i ugledala krv.
„Sranje!“ –uzvratila sam. „Jesi li dobro?“
„Ništa što neće zacjeliti.“ –rekao je. „Najbolje je da krenemo odmah!“
„Osjećam ih još! Požurimo se!“ –nadodala je Masha.
„Idemo!“ –Feliks me progurao ispred sebe gledajući oprezno oko sebe.
Žurili smo prema mjestu na kojemu je bio parkiran automobil. Što se mene ticalo, mogli smo ostati i obraniti se od njih, ali morala sam slušati svoje čuvare. Svako toliko bih gledala u Feliksa i njegovom trbuh. Izgledalo je gadno. Majica mu je neprestano bila mokra. Uputio mi je maleni osmijeh, a ja sam mu uzvratila i pogledala ispred sebe.
„Misliš li da nas prate?“ –pogledala sam u Mashu.
„Ne.“ –odgovorila je. „Mislim da su osijetili opasnost i da su njihovi prijatelji umrli, pa se ne žele suprostaviti! Znaju što ih čeka!“
„Ma ja ipak mislim da smo se trebali zadržati ondje, pričekati ih i vidjeti zbog čega nas uopće napadaju.“
„Jer si princeza?!“
Slegnula sam ramenima i pogledala pored sebe, ali Feliksa nije bilo ondje. Okrenula sam se i vidjela ga nagnutog na zidu. Požurila sam prema njemu jer sam se uplašila.
„Što se dogodilo?“ –upitala sam ga uplašeno.
„Ništa.“ –odmahnuo je glavom, odmaknuo se od zida i povukao me sa sobom. „Nastavi hodati!“
„Feliks, ozbiljna sam. Što se dogodilo?! Je li ti loše?!“
„Nije. Samo nastavi hodati, ok?“
Iznenađeno sam gledala u njega, a zatim u Mashu na čijem licu sam također mogla vidjeti strah i zabrinutost. Iznenada je Feliks izgubio ravnotežu i pao na pod.
„Feliks!“ –uzviknula sam i kleknula pred njim.
Imala sam osijećaj da me više nije mogao čuti. Oči su mu bile zaklopljene. Primjetila sam koliko je teško disao, a kad sam podignula polako njegovu crnu majicu vidjela sam koliko je za pravo bio ranjen.
„Što se događa?“ –pogledala sam preplašeno u Mashu. „Ovo je već trebalo zacjeliti!“
„Ne znam, Anya! Najbolje je da ga maknemo odavde kako bismo mu što prije mogli pomoći!“ –uzvratila je, te mi pomogla da ga dignem sa poda.
Pogledala sam u snijeg, na čijoj je bijelini bila krvava mrlja. Gledajući oko sebe, užurbano hodajući prema automobilu, osijetila sam kako nas netko promatra. Puno blijedolikih vampira je gledalo prema nama. Vjerojatno su osjetili miris krvi koji je bio neizbježan.
Komentari (0) On/Off
