Želim Christini brz oporavak i sretan rođendan svojoj mami! :D
„Čekaj malo...“ –Gabriella je gledala u Feliksa i Mashu. „Otišla je bez vas?“
Potvrdili su klimnuvši glavom, a ona je pogledala u mene ljutitim izrazom lica. Sjedila sam za stolom, držala u ruci čašu hladne krvi i svako toliko pogledala u tetku koja bi svako toliko trebala puknuti.
„Jesi li ti normalna?!“ –proderala se i zalupila rukom od stol.
Malo sam poskočila, ali pogledala sam u nju mirnim izrazom lica. Srce mi je počinjalo luđački tuči, ali odlučila sam da neću pokazati strah. Bila je zbilja jako ljuta na mene kad je podignula glas.
Popila sam ono malo krvi što mi je ostalo u čaši, duboko uzdahnula i stavila ju natrag na stol. Ponovno sam pogledala u tetku koja je bjesnila na mene, a zatim skrenula pogled.
„Ne okreči pogled, mlada damo!“ –nastavila je. „Zar misliš da smo ti dali čuvare da bi se mogla igrati lovice s njima, ha?!”
Pogledala sam ju ljutitim izrazom lica.
„Ne gledaj me tako, Anastasia!“ –uzviknula je. „Što ti je bilo kad si otišla bez njih?!“
„Otišla sam se prošetati. Zar je zabranjeno?!“ –proderala sam se i ja ovoga puta, udarivši rukama od stol. „Ti možeš imati malo privatnosti, a ja ne mogu, je l'da?!“
„Ne diži ton na mene!“
„Deset godina sam bila bez tebe, bez ikog od vas koji bi me mogao zaštiti... ZAŠTO MISLIŠ DA MI SADA TREBA NEČIJA POMOĆ?!“
„Dok živiš pod mojih krovom, trebat ćeš uvijek nečiju pomoć!“
Odmahnula sam glavom i udaljila se od nje. Masha se odmaknula u stranu, pa sam prošla između Feliksa i nje. Prostrijelila sam ga pogledom, te nastavila prema vratima, ali kako sam još bila živčana i htjela razbiti nešto, vratila sam se natrag i stala pred Vasilievim.
„Hvala ti!“ –uzvratila sam.
„I drugi put.“ –rekao je mirnim tonom glasa.
„Samo si me prisjetio zbog čega te mrzim!“
„Ok.“
Gurnula sam ga u stranu i nastavila hodati dalje. Zalupila sam vratima i spustila niz stepenice. Htjela sam pobjeći odande, vratiti se natrag u London. Shvatila sam koliko veliku pogrešku sam otišla odande i pustila ono što sam u deset godina sama stvorila.
„Anya...“ –čula sam Mashu kako hoda za mnom.
„Pusti me na miru.“ –prošaptala sam i zakoračila u svoju sobu.
Prije nego sam uspjela zalupiti njima, zaustavila ih je. K vragu! Bila je previše jaka da bih ju uspjela zaustaviti.
„Što želiš?“ –popustila sam vrata i krenula prema prozoru.
„Žao mi je što smo ti Feliks i ja stvorili probleme.“ –uzdahnula je.
„Samo smo učinili ono što smo morali!“ –rekao je Feliks.
„Tko je uopće tebe pozvao ovdje?!“ –upitala sam ga ljutito.
„Nitko, ali s obzirom da sam tvoj čuvar, mogu te pratiti gdje god želim!“
„Jebi se.“
„Dobro.“
Ljutito sam udarila rukom od staklo na što je Masha odmah skočila kraj mene.
„Ne boli me!“ –uzvratila sam ljutito. „Samo želim da me pustite na miru. JASNO?!“
Klimnula je glavom, udaljila se od mene i povukla Feliksa za sobom. Zatvorila je vrata, a ja sam duboko uzdahnula. Pogledala sam u razbijeni prozor i odmahnula glavom. Naravno, lagala sam kad sam rekla da me nije boljelo, ali radije sam sebe htjela ozlijediti nego Feliksa kojeg sam htjela zadaviti u onom trenutku.
Duboko sam uzdahnula i polizala krv koja mi se slijevala niz ruku.
***
Stajala sam kraj prozora i gledala kapi kiše kako padaju. Duže vremena sam se nalazila ondje ne znajući što napraviti, a nisam namjeravala još izaći iz svoje sobe unatoč tome što bi se uskoro Theodore trebao vratiti, a uzvanici su već počinjali dolaziti. Pogledala sam u svoju ruku na kojoj sam stavila zavoj jer rane nisu htjela same zacijeliti.
Netko je pokucao na vrata, pa sam se okrenula prema njima. Pretpostavila sam da je vrijeme da da izađem odande unatoč tome što nisam htjela. Htjela sam se samo maknuti odavde i uživati, kao što jesam do prije nekoliko dana.
„Naprijed.“ –rekla sam.
Otvorila su se polako, a onda je Evina glava provirila.
„Jesi spremna?“ –upitala me.
Klimnula sam glavom i prišla joj.
„Što ti se dogodilo s rukom?“ –upitala me nakrivivši glavu.
„Nezgoda.“ –otvorila sam vrata i izašla u hodnik.
„Čula sam što se dogodilo.“
Pogledala sam ju upitnim izrazom lica.
„Priča se uokolo da su te napali novorođeni.“ –odgovorila je na moje nepostavljeno pitanje. „Jesu li te ranili?“
Odmahnula sam glavom.
„Reci mi, koliko ih je dolje?“ –upitala sam uzdahom.
„Dosta.“ –odgovorila je. „Ali upoznat ću te s prijateljem i dečkom. Vidjet ćeš da će sve biti u redu! Neće ti biti dosadno s nama!“
Klimnula sam glavom i spustila se niz stepenice. Morala sam paziti kako hodam jer se nikada nisam navikla hodati u štiklama. Pogled mi je pao na Feliksa koji je izlazio iz knjižnice. Naši su se pogledi susreli na kratko jer sam odmaknula pogled, a zatim pogledala ispred sebe ne obazirajući se na njega. Bila sam bijesna i bojala sam se da bih mogla nasrnuti na njega ako ga budem nastavila gledati.
Pozdravila sam goste koje sam vidjela u svojoj blizini, a zatim se uputila prema sali u kojoj sam imala osjećaj da sam mogla imati malo privatnosti. Kad sam se okrenula, primijetila sam da Eve nema. Uzdahnula sam i podignula bocu crnog vina. Napunila sam čašu i istog trena popila sve što se nalazilo unutra samo kako bih preživjela onu večer.
„Ne misliš li da je to previše za prvu čašu?“ –muški me glas prekinuo u trenutku kad sam htjela napuniti ponovno čašu.
Pogledala sam u stranu i ugledala nepoznatog dečka, nekoliko godina starijeg od mene, nagnutog na vrata. U ruci je držao čašu vina, a mene je promatrao svojim svijetlo – smeđim očima. Smeđa kosa bila je čupava, a svaki je pramen šetao na svoju stranu. Pogledala sam ga od glave do pete i izgledao je šarmantno. Na njemu mi se najviše svidjela razvijena vilica.
„Čini mi se da je to tebi prva, ha?“ –uzvratila sam i nastavila točiti svoju.
„Zapravo...“ –prišao mi je. „Druga, princezo.“
Zakolutala sam očima i pogledala ga ljutito.
„Ili bi radije da te zovem Anya?“ –upitao me popivši cijelu tamno crvenu tekućinu kao da je voda.
„Anya mi se više sviđa.“ –odgovorila sam i podignula čašu. „Kako znaš tko sam?“
„Svi znaju tko si.“
„A mogu li znati tvoje ime?“
„Sasha. Sasha Tarasov.“
Klimnula sam glavom i podignula čašu u njegovu čast, te popila sve što se nalazilo unutra.
„Lakše malo.“ –rekao je. „Ne želiš se valjda napiti prije nego večera uopće počne?“
„Važno mi je preživjeti sve ovo, a hoću li biti pijana ili ne...“ –uzvratila sam. „Ne zanima me!“
Osmjehnuo se.
„Sasha, ovdje si!“ –Eva je zakoračila u onu sobu zajedno sa nepoznatim muškarcem.
Pretpostavila sam da joj je to bio dečko, a Sasha njihov prijatelj. Pogledala sam u njenog zelenookog dečka koji mi se osmjehnuo klimnuvši glavom. Njegova je smeđa kosa bila sređena. Bio je mršaviji od Sashe vjerojatno zato što je ovaj imao više mišića.
„Wow, lakše malo, Anya!“ –upozorila me Eva.
„Bez brige...“ –promrmljala sam i krenula točiti još vina. „Znam gdje su moje granice!“
Odmahnula je glavom.
„Nećeš nas upoznati?“ –upitala sam ju gledajući u njenog dečka.
„Yura Alexandrov.“ –predstavila ga je.
„Slavna princeza Anastasia Powell.“ –ispružila sam mu ruku. „Ali možeš me zvati Anya. Ne znam zbog čega, ali dali su mi taj nadimak!“
„Jer je kod nas to skraćenica za Anastasiju.“ –objasnio je. „Čula sam da si se snašla danas, kad su te napali vampiri!“
Otvorila sam usta, iznenađeno.
„Zbilja?“ –bila sam ponosna što sam to čula. „A meni se učinilo da je moj, ne – tako – druželjubivi – i – ne – želim – biti – prijatelj – sa – aristokratima, čuvar rekao da me nitko ne smije hvaliti!“
„Jebeš Feliksa koji misli samo na svoje dupe!“ –rekao je Sasha obgrlivši me rukom. „Mi smo čuli druge priče.“
„One bolje!“ –nadodao je Yura. „Prilično je zanimljivo što se aristokratkinja zna tako dobro čuti!“
„Meni nije čudno.“ –prekrižio je ruke na prsima. „Ipak je živjela udaljena od ovog usranog svijeta deset godina! Sve je to normalno izvan ovakvih zatvora!“
Osmjehnula sam se i pogledala u Evu koja mi je namignula. Nisam mogla vjerovati da je još netko imao isto mišljenje poput mene. Moj je osmijeh nestao s lica kad sam ugledala Feliksa na ulazu, a Sasha se odmah odmaknuo od mene.
„Ukrast ću vam je na nekoliko minuta.“ –rekao je i ispružio mi ruku.
„Ne namjeravam otići nikamo s tobom!“ –nadureno sam pogledala u stranu.
Prišao mi je, podignuo me sa poda i izašao iz one prostorije kao da sam lagana poput perca. Pogledala sam zbunjeno u svoje nove prijatelje koji su iznenađeno gledali u mene, a primijetila sam da su i gosti imali isti izraz lica.
Feliks je otvorio vrata terase i napokon me pustio na pod. Ljutito sam pogledala u njega jer se nisam željela družiti s njime. Osjetila sam hladan zrak kako mi prolazi tijelom, pa sam se naježila jer sam ipak izašla sa haljinom na bretele. Tada je on skinuo svoj crni, topli kaput i prebacio ga preko mojih ramena.
„Što želiš?“ –prekrižila sam ruke na prsima. „Mislim da sam bila jasna kad sam ti rekla da te mrzim.“
Zakolutao je očima.
„Zašto moraš sve otežavati?!“ –duboko je uzdahnuo.
„Ispričavam se, čuvaru Vasiliev, ali imam pametnijeg posla.“ –prošla sam kraj njega, ali me on zaustavio.
Zasiktala sam jer me uhvatio za šaku koja me pekla i koja mi je i dalje bila ranjena, pa sam privukla ruku iz svoje tijelo.
„Oprosti.“ –rekao je. „Nisam te namjeravao ozlijediti!“
„Kao što nisi namjeravao niti reći Gabrielli što se dogodilo?!“ –povisila sam ton glasa.
„To je bilo potrebno.“
„Potrebno kurac!“
„Daj da vidim ruku.“
„Neću.“
„Daj da je vidim!“
„Neću!“
Primijetila sam kako stišće čeljust, a zatim je duboko uzdahnuo zaklopivši oči. Kad ih je ponovno otvorio, nježno je povukao moju ruku k sebi i odmotao zavoj.
„Prilično gadne posjekotine.“ –promrmljao je. „Boli?“
„Ne.“ –odgovorila sam nadureno.
Podignuo je pogled prema meni i pogledao me ravno u oči. Neko vrijeme je šutio, a meni je nervoza počinjala popuštati. Sad su se već budili drugi osjećaji; oni ugodniji od kojih mi je srce ubrzanije počelo kucati.
„Princ Powell se vratio.“ –začuli smo glasove.
Ispružila sam mu kaput, zamotala zavoj natrag i ušla u kuću bez njega dok sam i dalje bila zbunjena zbog onoga što se dogodilo. Gosti su se maknuli sa puta, a ja sam ugledala muškaraca kako ulazi u onu prostoriju. Svi su pogledi bili upereni na vampira duge, plave kose, te izrazito plavih očiju koje su izgledale... ubojito. Čudan mi je osjećaj prošao tijelom kad sam shvatila da me promatra, a još čudnije kad mi je laganim korakom prišao.
