Kad sam ujutro otvorila oči mislila sam da će mi glava puknuti od boli. Votka koju sam jučer bila me bila ubitačno grozna i ne bih se čudila da sam ostala bez polovice mozga, ako sam ga uopće imala.
Dignula sam se sa kreveta i pala na pod jer sam zapela za plahtu i deke. Opsovala sam kad sam udarila glavom od noćni ormarić, ljutito maknula stvari sa sebe i dignula se. Zavrtjelo mi se u glavi, ali pokušala sam ostati pribrana kako bih stigla do kreveta. Teturala sam se po sobi kao da sam i dalje bila pijana.
Duboko uzdahnuvši sam ušla u kupatilo i otišla se umiti, te oprati zube kako bih prekrila miris alkohola. Svako toliko bi mi se čak i povraćalo, kad bih se sjetila koliko sam toga popila samo kako bih zaboravila na cijelu onu večer.
Na sreću... jednu stvar nisam zaboravila: Feliksov i svoj poljubac kojeg sam još osjećala na usnama. Osjećala sam i njegove ruke po cijelome tijelu, a trnci bi me prošli kad bih se toga sjetila.
„Trebam kasnije razgovarati s njime.“ –pomislila sam.
Bit će mi čudno razgovarati s njime pogotovo jer je otišao iz sobe bez pozdrava, zbunjeno i ljutito istovremeno. Nisam znala je li bio ljut na mene ili pak na sebe jer si je dopustio da se to dogodi.
„Anya!“ –začula sam Theodorov glas.
Izašla sam iz kupatila i pogledala ga upitnim izrazom lica.
„Napokon si budna!“ –zakolutao je očima i ispružio mi čašu hladne krvi. „To će te razbuditi!“
Slegnula sam ramenima i popila ju. Oženila sam i bila hladna, pa sam vjerojatno namjeravala popiti još toga nakon što popijem ovu čašu.
„Odi probuditi Sashu. Morate se prošetati do grada!“ –rekao je.
„Sashu?“ –pogledala sam zbunjeno u njega. „Što on radi ovdje?“
„Spavao je ovdje kad ste se već vas dvoje odlučili napiti.“
„Zašto se moram prošetati s njime?“
„Jer ja tako kažem!“
„A da ti ja kažem da se ideš ubiti, hoćeš li me poslušati?“
Bijesno je pogledao u mene, odbacio me od zid, a čaša je pala na pod. Gledala sam krv kako klizi niz moje noge, te podignula pogled prema Theodoru koji me uhvatio za grlo.
„Slušaj mala...“ –prošaptao mi je u uho. „Ako me ne poslušaš, ja ću...“
„Što to radite?“ –čula sam Mashin glas.
Ispustio me, a ja sam pogledala prema njoj. Masha je stajala na ulazu prekriženih ruku na prsima. Izgledala je ljuto zbog onoga što je vidjela.
„Samo smo se družili, je l'da, Anya?“ –osmjehnuo mi se.
Zakolutala sam očima, a on mi je namjestio gornji dio pidžame, te se udaljio odande. Pogledao je Mashu ozbiljnim izrazom lica, a ona mu je uzvratila istim pogledom. Izašao je iz sobe zalupivši vratima, pa se tek u onom trenutku okrenula prema meni.
„Jesi li dobro?“ –upitala me zabrinutim glasom.
„Da.“ –odgovorila sam i izmasirala si grlo.
„Je li te jako uhvatio?“
Odmahnula sam glavom.
„Debil!“ –promrmljala je ljutito. „Uhm, došla sam vidjeti jesi li budna jer sam srela Sashu. Rekao je da se valjda morate prošetati!“
„Theodorov zahtjev.“ –uzvratila sam i otvorila ormar. „Feliks je spreman?“
„On se ne osjeća dobro danas.“
„Što mu je?“
„Rekao je da mu nije dobro; samo to. Idemo Maxim i ja s tobom, također i Sashini čuvari!“
Klimnula sam glavom i tužno pogledala u police ormara. Nešto mi je govorilo da je Feliks namjerno rekao da mu je loše samo kako bi me izbjegavao. Osjećala sam se čudno zbog toga, kao da me srce boljelo.
***
Gledala sam ispred sebe dok je Sasha pjevušio pored mene. Svako toliko bih pogledala u Maxima i Mashu koji su razgovarali nasmiješeno sa Sashinim čuvarima. Naravno, gledali bi oko sebe kako bi se osigurali da smo na sigurnom. Kad bih pogledala u Maximove i Mashine oni, dok su se gledali, vidjela sam vatru u njima, vidjela sam ono što sam ja imala u svojima svaki put kad bih vidjela Feliksa.
Uzdahnula sam sjetivši se njega. Osjećala sam se tužno, samo i napušteno. Otišao je sinoć iz moje sobe ljutito, bez pozdrava, a danas nije želio otići sa mnom. Znala sam da je lagao kad je rekao da mu je loše jer, koliko god malo sam ga poznavala, dobro sam znala da je volio raditi svoj posao i da ga ništa nije moglo spriječiti u njemu.
„Žao mi je.“ –začula sam Sashin glas.
Pogledala sam zbunjeno u njega.
„Yura mi je rekao što sam ti sinoć rekao.“ –promrmljao je gledajući ispred sebe.
Oblikovala sam usta u slovo o i sjetila se da je tražio od mene da odem s njime u krevet. Nadureno sam pogledala ispred sebe. Nisam spavala još s muškarcem jer nisam imala potrebu za time, a niti vremena. Neprestano sam radila, išla u školu i borila se protiv novorođenih vampira kako bih spasila njihove žrtve ili sebe. Kad sam bolje razmišljala, u onom trenutku sam željela spavati samo s jednom osobom: Feliksom. Htjela sam da moje tijelo i duša pripadaju u potpunosti njemu jer je polovica već pripadala, a da on to nije ni znao.
„Žao mi je!“ –pogledao je u mene. „Ponekad znam reći nešto što ne mislim!“
„U redu je.“ –rekla sam. „Svejedno si dobio što si zaslužio!“
Osmjehnuo mi se, te pogledao ispred sebe.
„Kako glava?“ –upitao me.
„Ne pitaj.“ –odmahnula sam glavom. „Pokušavam ne razmišljati na to.“
„Htjela si da ti vrijeme brže prođe, pa eto!“
„Nisam znala da je vaša votka tako ubitačna!“
„To je zato što nisi Ruskinja!“
Odmahnula sam glavom i stala na mjestu. Pogledala sam oko sebe jer sam osijetila nepoznati vampirski miris.
„Što je bilo?“ –upitao me.
„Tiho!“ –upozorila sam ga gledajući i dalje oko sebe.
Osjećala sam opasnost. Nekoliko novorođenih je bilo u blizini, a ja sam trebala skontati gdje. Bilo ih je previše, ali neki od njih su namjeravali napasti svakog trena. Osjećala sam to po njihovom nemirnom mirisu.
Pogledala sam iza Sashe koji me gledao zbunjenim izrazom lica ne shvačajući zbog čega sam se tako ponašala. Ugledala sam nekoliko krupnih muškaraca kako trče prema nama i napokon sam otkrila tko su vampiri koji su me činili nervoznom. Progurala sam Sashu iza sebe, izvukla kolac iz džepa i potrčala prema njima.
Krajičkom oka sam primjetila da čuvari trče u mojoj blizini pokazivajući zube. Vidjela sam i ljude kako bježe u stranu. Znala sam da ćemo kasnije imati problema s time jer ljudi nisu smjeli znati da mi postojimo, da ono što je bila legenda postoji. U onom trenutku to doista nije bilo bitno. Trebala sam zaštititi Sashu i njih jer sam znala da bi ih netko mogao ubiti.
Jedan je skočio na mene, pa sam ga odbacila u stranu šakom u glavu, uhvatila ga za majicu i bacila na pod. Odgurnuo me nogama od sebe i, dok sam se ja dizala sa poda, me čvrsto uhvatio za ramena bacivši me od zid. Leđa su me zaboljela, ali nisam se smjela predati jer sam vidjela kako trči prema meni.
Zasiktala sam na njega, dignula se sa poda i potrčala prema njemu zabivši mu kolac točno u srce. Uhvatio se za njega i počeo kotrljati po bolji, siktajući i derajući od boli.
Pogledala sam oko sebe i vidjela kako Sasha gleda zbunjeno oko sebe. Krajičkom oka sam vidjela kako se jedan vampir istrgnuo iz Maximovog stiska, te odjurio prema njemu. Izvukla sam pištolj iz futrole ( za kojeg nitko nije znao da sam imala ) i uperila ga prema vampiru. Pritisnula sam okidač, a pucanj je odjeknuo placom. Ljudi su se počeli derati i bacati na pod, a ja sam potrčala provjeriti je li Sasha dobro.
„Jesi li dobro?“ –upitala sam ga.
„Što si ti, Anya?!“ –šokirano je gledao u mene. „Otkad se tako dobro boriš!?“
Osmjehnula sam se.
„Nema na čemu, Sasha!“ –uzvratila sam.
U sljedećem trenutku sam osjetila užasnu bol na ramenu, iznad srca. Spustila sam pogled i primijetila kako izviruje špic kolca. Pogledala sam u Sashu koji je šokirano gledao u mene, a onda mi se počelo vrtjeti u glavi. Uhvatio me prije nego sam pala, uzeo pištolj iz moje ruke i počeo pucati u vampira koji me ranio.
„Boli me.“ –prošaptala sam.
„Izdrži!“ –pomilovao mi je nježno lice.
„Anya!“ –Masha je kleknula pored mene. „Čovječe...“
„Sve će biti u redu!“ –rekao je Maxim i podignuo me sa poda.
„Feliks...“ –šapnula sam.
„Sad ćeš ga vidjeti. Sve će biti u redu!“ –ponavljao je.
Duboko sam uzdahnula i zatvorila oči.
***
„Koj' kurac niste pazili na nju?!“ –probudila me dernjava.
Otvorila sam oči i pogledala oko sebe. Nalazila sam se u svojoj sobi, a rame me još uvijek boljelo. Pomaknula sam plahtu i vidjela da mi je u zavojima, pa sam se nadala da će mi uskoro proći. Vjerojatno su stavili lijek kako bi mi što prije zacjelilo. Duboko sam uzdahnula, prislonila glavu na jastuk i pogledala u prozor.
„Pustim ju samu s vama i onda skoro pogine! Predivno!“ –proderao se Feliks.
Naglo sam se okrenula prema vratima kad sam čula njegov glas. Sve što sam u onom trenutku željela je bio on, a moja se želja ostvarila. Dignula sam se sa kreveta i požurila prema vratima unatoč tome što me rame toliko boljelo da sam se željela proderati.
„Nisu oni krivi!“ –otvorila sam vrata.
Pogledao je iznenađeno u mene, a na Mashinom i Maximovom izrazu lica sam vidjela olakšanje.
„Bolje ti je?“ –upitala me Masha.
„Proći će.“ –odgovorila sam.
„Tako mi je žao što te nismo zaštitili!“ –promrmljao je Maxim.
„Znate i sami da sam ja kriva za to. Da ste mi rekli da se maknem u stranu, svejedno vas ne bih poslušala!“ –objasnila sam. „Sasha?“
„Sasha je dolje. Čeka novosti.“
Klimnula sam glavom, a zatim pogledala u Feliksa koji me gledao u tišini.
„Moram razgovarati s tobom.“ –rekla sam mu.
Pogledao je u Mashu i Maxima koji su klimnuli glavom i udaljili se od nas. Otvorila sam široko vrata, a on je prošao pored mene. Zatvorila sam ih i okrenula se prema njemu dok mi je on bio okrenut leđima.
„O čemu želiš pričati?“ –upitao me.
„Znaš dobro o čemu.“ –odgovorila sam mu i stala pred njima.
„Rekao sam ti sinoć. To je bila pogreška!“
„Ne izgleda tako kad si mi uzvratio.“
„Pogreška.“
„Zašto?!“
Gledao me u tišini.
„Volim te, Feliks.“ –prošaptala sam.
„Šuti!“ –povisio je ton glasa.
„Neću šutjeti! Ja barem priznajem da te volim! Što je tu loše?!“
„Ne mogu ti uzvratiti!“
„Zašto?! Jer sam princeza, a ti čuvar?!“
„Ne!“
„Zbog čega onda?!“
„Zato što volim Kseniyu!“
Pogledala sam ga iznenađeno dok me on promatrao ozbiljnim izrazom lica. Srce mi je ubrzanije kucalo. Gledala sam u njegove oči koje su mi trebale priznati pravu istinu: da li je lagao ili nije, a one su mi govorile da ju je volio. Sada sam znala razlog zbog čega se slagao bolje s njom nego sa mnom.
„Žao mi je.“ –rekao je mirno.
Klimnula sam glavom.
„Uhm...“ –promrmljala sam. „Oprosti onda... što si... potratio vrijeme na mene!“
„Sve je u redu.“ –uzvratio je. „Trebaš nešto?“
Odmahnula sam glavom.
„Možeš otići!“ –rekla sam.
Klimnuo je glavom i izašao bez pozdrava iz sobe. Sjela sam na krevet, zaklopila oči i prislonila ruku na lice. Zagrizla sam usnicu i počela plakati. Ono što mi je rekao me slomilo; slomilo je moje srce.
„Anya!“ –Gabriella je naglo otvorila vrata.
Pogledala sam u nju, a ona je potrčala k meni i snažno me zagrlila.
„Jesi li dobro?“ –upitala me preplašeno.
Odmahnula sam glavom, zagrlila ju snažno i zajecala u njegom zagrljaju.
„Sve je u redu.“ –prošaptala je milovajući mi kosu. „Ovdje sam sada!“
Kad bi mi barem njena blizina mogla pomoći. Osjećala sam se slomljeno, tužno, samo i shrvano. Prvi put u životu sam se zaljubila u nekoga, a taj netko je volio drugu.
Posvečeno R. jer je neki dan prekinula s dečkom. Neće ovo nikada vidjeti, ali nema veze. Imala sam osjećaj da sam joj trebala posvetiti ovaj post, a pjesma totalno paše i za post i za moju prijateljicu.
