XXVIII. Hiding
Prišla sam Feliksu, sjela pored njega i duboko uzdahnula. Rukom sam prošla kroz kosu gledajući ispred sebe.
„Našli su Maxa.“ –rekla sam. „Malo mu je trebalo do kuće.“
„Kako je?“ –upitao me.
Slegnula sam ramenima.
„Nisam pitala.“ –uzdahnula sam. „Rekao je Sasha da dolazi po nas.“
Klimnuo je glavom, nagnuo se na naslonjač i pogledao ispred sebe. Po njegovom izrazu lica sam znala da mu nije bilo nimalo drago što će Sasha doći, ali vjerojatno nije želio započeti raspravu kako se ne bismo ponovno posvađali. Nisam se voljela ni sa kime svađati; pogotovo ne ako mi je to tog nekog bilo jako stalo, a Feliksa sam voljela.
„Mugu ga razbiti ako te krivo pogleda?“ –upitao je malenim osmjehom.
Zbunjeno sam pogledala u njega dok je on i dalje gledao ispred sebe, smiješkajući se. Osmjehnula sam se i ja odmahnuvši glavom, a zatim sam se progurala bliže njemu i poljubila ga u obraz. Okrenuo se prema meni, nježno mi pomilovao lice svojim nosom približavajući se svojim usnama mojima.
Ubrzala sam proces jer mi je bilo potrebno osjetiti njegove usne. Bile su tako nježne, tako drage i mekane. Obožavala sam ih osjećati na sebi. Smirivale bi me kad bih bila nervozna. Razveseljavale bi me kad bi mi to bilo potrebno.
Kašljanje nas je prekinulo, pa smo se odvojili jedno od drugog i vidjeli Sashu pred nama. Stajao je ondje prekriženih ruku na prsima. Gledao je na kratko u mene, tužnim pogledom, a onda usmjerio onaj prijeteči u Feliksa. Dignula sam se odmah sa klupice kako se ne bi dogodilo nešto što se nije smjelo događati.
„Hvala što si došao.“ –rekla sam mu.
Klimnuo je glavom, okrenuo se i udaljio od nas.
„Moramo se požuriti. Ne znam da li me netko pratio, ali mogli bi vas prepoznati!“ –uzvratio je.
„Prepoznat će nas kod tebe!“ –nadodala sam.
„Idemo u Yurinoj vikendici. Oni su već ondje!“ –objasnio je.
Oblikovala sam usta u slovo o. Osjećala sam se užasno što sam, uz njega, uplela Yuraja i, pretpostavljam, Evu, ali nisam bila ja kriva. Sasha je bio taj koji ih je povukao sa sobom.
„Hvala ti na svemu, znaš?“ –promrmljala sam.
„Duguješ mi.“ –pogledao je u mene osmjehnuvši se.
Zakolutala sam očima, a zatim krajičkom oka pogledala u Feliksa. Gledao me prijetečim izrazom lica, kao da mi je pogledom želio reći da će ga razbiti ako kaže ono što smo oboje mislili da će reći. Pogledala sam u Sashu i doista se nadala da neće reći da mene želi kad je i sam znao da me neće imati, a i ovoga puta nisam namjeravala zaustaviti Feliksa da ga pretuče. U potpunosti će zaslužiti, ako pisne.
„Borit ću se za tebe.“ –prošaptao mi je u uho, a Feliksova ruka je uhvatila njegov vrat.
Duboko sam uzdahnula i odmahnula glavom. Koliko god sam željela da mu moj dečko nešto napravi, bio nam je potreban.
„Ok, prestani!“ –stala sam između njih dvoje. „Zapravo, prestanite oboje!“
„Anya...“ –prozborio je Feliks, ali podignula sam ruku u znaku da zašuti i da me pusti da nastavim pričati.
„Sasha, prekini, ok? Između mene i tebe nikada ničeg neće biti; ništa osim prijateljstva. Nećeš moći promjeniti moje osjećaje prema tebi, zato prekini jer ga slijedeći put stvarno neću zaustaviti, a ti, Feliks... Nemoj se obazirati na njega kad znaš da te volim!“
Feliks se zadovoljno osmjehnuo, na što je Sasha zakolutao očima. Uzdahnula sam i natjerala Sashu da hoda ispred mene, a Feliksa iza samo kako bi ih oboje imala na vidiku i kontrolirala ih. Nadala sam se da je Sasha shvatio da možemo biti samo i isključivo prijatelji. Nisam se željela svađati sa Feliksom zbog glupog i nezrelog ponašanja mog bivšeg zaručnika.
Sasha je u tišini otključao auto, a ja sam sjela na suvozačevo sjedalo znajući da bi mogla izbiti svađa između njih dvoje ako Feliks bude sjedio ondje, umjesto mene. Pogledala sam u Sashu. Čelo mu je bilo naboreno, pa sam pretpostavila da je bio prilično ljut. Kad sam pogledala u ogledalo, u stražnje sjedalo, vidjela sam zadovoljan Feliksov izraz lica. Odmahnula sam glavom i pogledala ispred sebe znajući da mi neće biti nimalo lako paziti na njih dvoje.
Nisam očekivala da će Sasha biti toliko djetinjast. Namrgođeno je gledao ispred sebe cijelim putem. Nije progovorio ni riječ sa mnom. Feliks i ja nismo također pričali, a ona prokleta tišina me dovodila do ludila. Imala sam osjećaj da bih svakog trena mogla poludjeti. To bi se i dogodilo da se on nije napokon zaustavio ispred Yurine vikendice, a pred vratima su stajali Eva i on.
Duboko sam uzdahnula gledajući u njih dvoje. Iskreno, malo sam se bojala izaći iz onog automobila nakon svega što se dogodilo. Praktički sam osramotila aristokrate iako me to nije bilo briga. Bilo mi je žao što sam morala sve njih uplesti u to.
„Idemo.“ –Feliks me potapšao po ramenu.
Pogledala sam u njega, a on mi se osmjehnuo. Otvorio je vrata i izašao iz njega, a ja sam nesigurno slijedila njegov primjer. Tiho sam uzdahnula i pogledala u Sashu koji mi je gestom ruke pokazao da ga slijedim.
Eva se spustila niz stepenice, a ja sam krenula prema njoj.
„H-“ –započela sam, ali našla se odmah u njen zagrljaj.
Iznenađeno sam gledala ispred sebe. Nisam očekivala da će me odmah zagrliti jer sam mislila da je bila ljuta na mene zbog svega što se dogodilo, ali ipak... zašto bi se ona ljutila? Jest da joj je Sasha bio prijatelj godinama i puno više od mene, ali ono doista nisu bile njene stvari. Uostalom, dobro je znala kako sam se ja osjećala i koga sam ja zapravo voljela.
„Tako mi je drago što te vidim!“ –rekla je i odmaknula se od mene.
Osmjehnula sam joj se.
„Niste trebali doći.“ –uzvratila sam. „Niste se smjeli uplesti!“
„I ti bi to učinila za nas, jel' da?“ –pogledao me Yura.
Oblikovala sam usta u slovo o.
„To je ono što čine prijatelji.“ –nadodao je. „Uostalom, već mi je muka onog Theodora! Bilo bi vrijeme da ga netko makne s vlasti!“
Čula sam tiho siktanje pored mene, pa sam pogledala u Feliksa i odmahnula glavom dok me on gledao ozbiljnim izrazom lica. Znala sam da je jedva čekao da ga se dočepa kako bi ga ubio vlastitim rukama. Zaslužio je to. Zaslužio je umrijeti zbog svega što je učinio.
„Anastasia...“ –čula sam poznati ženski glas.
Podignula sam pogled i vidjela Gabriellu kako elegantno stoji na na ulazu. Šokirano sam pogledala u Sashu i ostale, a zatim u nju. Nisam mogla vjerovati da su i nju upleli u ovo.
„Što ona radi ovdje?“ –ljutito sam pogledala u Sashu.
„Ona je došla k nama.“ –slegnuo je ramenima i popeo se stepenicama.
„Mora razgovarati sa svima.“ –objasnila mi je Eva. „Ali najbolje je da vas dvije to riješite!“
Odmahnula sam glavom i popela se k njoj. Zagrlila sam ju jer mi je ipak bilo drago što ju vidim nakon otprilike dva mjeseca, ali opet sam bila ljuta što se nalazila ondje. Bilo mi je previše stalo do njega da bih joj dopustila da se i ona uplete u ovo.
„Jesi dobro?“ –upitala me.
„Jesam.“ –klimnula sam glavom. „Nego, što ti radiš ovdje? Kako si uopće znala da se vračamo?“
„Moram razgovarati s vama. Čula sam razgovor između Theodora i još nekoga. Njih sam odlučila pratiti! Znala sam i osjećala da se nešto čudno događa. Imala sam pravo!“
„Gdje je Max?“ –upitao je Feliks.
„Unutra.“
Klimnuo je glavom i ušao u kuću. Pogledala sam u Gabriellu. Zanimalo me koji je razgovor čula i o čemu se radilo, ali unatoč tome sam bila ljuta na nju što se ponovno uplela gdje joj nije bilo mjesto. Naravno, bilo mi je drago što nitko nije otkrio da je zapravo ona bila ta koja je izbavila Feliksa i mene iz zatvora.
Čula sam udarac, pa sam poskočila od straha. Pogledala sam u stranu, gdje i ostali i vidjela Feliksa kako leži na podu. Prozor je bio razbijen, a kad sam pogledala u njega vidjela sam Maxima ondje. Izgledao je bijesno; zapravo – oboje su tako izgledali.
„Što se događa?“ –upitala sam zbunjeno.
Feliks se dignuo sa poda, zasiktao na njega i potrčao prema njemu. Maxim je skočio u zrak, uhvatio ga za kaput i odbacio u stranu. Potrčala sam niz stepenice s namjerom da ih zaustavim, ali me Sasha zaustavio.
„Pusti me!“ –pokušala sam se istrgnuti iz njegovog stiska, ali bio je prejak.
„Neka to sami riješe!“ –uzvratio je.
Odmahnula sam glavom. Nisam znala zbog čega su se posvađali, ali mogla sam pretpostaviti da se radilo o Mashi. Znala sam kakav bi bio Feliks da ga netko zaustavi u namjeru da me spasi. Vjerojatno bi rabio sve oko sebe u onom trenutku, a Maxim... on je s razlogom izgledao i bio ljut.
„PREKINITE!“- izderala se Gabriella.
Oboje su usmjerili svoj pogled na nju. Feliks se baš pripremao udariti Maxima šakom u glavu dok je ovaj drugi ležai ispod njega i gurao mu glavu u stranu. Vrijeme kao da je stalo u onome trenutku. Pretpostavila sam da mene sigurno ne bi poslušali, a vjerojatno su imali više poštovanja prema njoj.
„Pustite bijes za kasnije. Trebat će vam!“ –rekla je i okrenula se. „Slijedite me! ODMAH!!!“
Eva, Sasha i Yura su otišli za njom, a ja sam pogledala u Feliksa i Maxima koji su ljutito hodali jedno za drugim.
„Što se dogodilo?“ –upitala sam ih.
„Malo mi je nedostajalo da pronađem Mashu.“ –Maxim me pogledao ljutitim izrazom lica. „Sve ste upropastili!“
„Oh, da, bravo, Max! Sigurno bi joj pomogao mrtav!“
„Da se ti nikada nisi pojavila, ona bi sada bila na sigurnom! Za sve si ti kriva!“
„MAX!“ –proderao se Feliks.
„Ne.“ –odmahnula sam glavom i skrenula pogled. „Ima pravo!“
„Anya...“
Ušla sam u kuću i požurila u dnevni boravak gdje su sjedili ostali. Max je ljutio stao kraj prozora, a Feliks mi je prišao s leđa. Nježno je pomilovao moju ruku koju sam stavila u džep i gledala u pod.
„Onda, što je bilo toliko važno da si i ti htjela doći?“ –upitao je Sasha.
„Čula sam Theodorov razgovor sa nekim prijateljem.“ –odgovorila je. „Nisam više mogla biti ondje i šutiti! Moram ovo reći nekome!“
„Što to?“ –uzvratila je Eva. „Nadam se da nije nešto strašno!“
„Theodor želi ubiti ljude.“
„Molim?!“ –uzviknuli smo svi istovremeno.
„Želi da na cijelome svijetu postoje samo vampiri. Stvara vojsku novorođenih!“ –objasnila je.
„Jesi sigurna da si dobro čula?!“ –upitala sam ju.
„Iz prve nisam bila sigurna, ali nastavila sam slušati i uspostavilo se da sam dobro čula.“ –uzdahnula je. „Ne znam zbog čega to čini, ali moramo ga zaustaviti!“
„Odlično!“ –Maxim je pljesnuo rukama. „Krenimo odmah!“
„Prestani, Max!“ –Feliks ga je prostrijelio pogledom. „Nemamo plan! Moramo prvo smisliti plan i onda ga napasti!“
„Do tada bi Masha mogla biti mrtva!“
„Neće!“ –Yura je odmahnuo glavom. „Potrebna mu je. Zna da ćemo doći ako je ona ondje i mrtva mu ničemu ne bi služila!“
Odmahnuo je glavom.
„Jebote, koliko ste retardirani!“ –bijesno je izašao iz dnevnog boravka.
Pogledala sam za njime, a zatim u Feliksa koji me pogledao ozbiljnim izrazom lica. Tiho sam uzdahnula i izašla odande. Trebala sam se smiriti. Pogodile su me Maximove riječi pogotovo jer sam znala da je to bila istina.
Izašla sam iz kuće, nagnula na zid i prekrižila ruke na prsima. Gledala sam oko sebe uzdisajući sviježi zrak. Jutro je nedavno svanulo, pa je zrak još uvijek mirisao na ugodan, hladni, zimski dan.
„Što se dogodilo?“ –upitala me Gabriella.
Pogledala sam krajičkom oka u nju, te odmahnula glavom.
„Anya, slobodno mi sve možeš reći.“ –nadodala je.
„Znam.“ –promrmljala sam.
„Što je onda bilo?“
„Maxim. Ima pravo!“
„U čemu?“
„Rekao je da bi Masha bila na sigurnom da se ja nikada nisam pojavila. Imao je pravo! Trebala sam ostati u Londonu.“
„Ne pričaj gluposti, Anya! Znaš dobro da nije tako. Uostalom, Maxim je trenutno nervozan! Rekao je stvari na koje nije mislio!“
Odmahnula sam glavom.
„Želim biti sama sada.“ –rekla sam joj.
„Kako želiš!“ –prislonila mi je ruku na rame i ušla u kuću zatvorivši vrata.
Unatoč tome što me Gabriella željela utješiti, osjećala sam se i dalje krivo.
XXIX. Idiots
Dignula sam se polako sa kreveta kako ne bih probudila Feliksa koji je došao spavati nakon mene. Nisam mogla spavati jer sam neprestano razmišljala o onome što je Maxim rekao o meni. Da sam doista bila pametnija, ostala bih u Londonu gdje bi sve bilo drugačije. Ne bih upoznala Feliksa tada, ali barem bi Masha bila na sigurnom, a Maxim me ne bi mrzio.
Pogledala sam u Feliksa koji je mirno spavao na svojoj strani kreveta, držajući i dalje ruku na mjestu na kojemu sam ja ležala do malo prije. Obukla sam majicu dužih rukava jer sam osjećala hladnoću po sebi, a kad sam se osigurala da je on i dalje čvrso spava, izašla sam iz sobe.
Spustila sam se niz stepenice ne upalivši svijetla jer nisam nikoga htjela uznemiriti. Imala sam potrebu za alkoholom sada kad me nitko nije mogao vidjeti. Ušla sam u kuhinju upalivši svijetlo i zatvorivši vrata kako me nitko ne bi otkrio. Otvorila sam frižider i razvukla osmjeh od uha do uha kad sam ugledala crno vino.
Sjela sam za stol, otvorila bocu i stavila ju u čašu, a zatim počela piti dok sam se ljuljala na stolici. Gledala sam zamišljeno u prozor. Zahihotala sam se tiho kad sam shvatila što radim u sred noći. Osjećala sam se poput onih deprimiranih cura u američkim filmovima.
Popila sam još jedan gutljaj, a zatim čula škripanje vratiju. Okrenula sam se prema njima i vidjela Sashin pospani izraz lica na ulazu. Progutala sam vino, stavila čašu na stol i nakrivila glavu.
„Jesam li te probudila?“ –upitala sam ga.
„Ne.“ –odmahnuo je glavom i zatvorio polako vrata. „Ožednio sam. Što radiš ovdje sama i to pijana?“
„Nisam pijana.“
„Oh, kao, ne primjeti se?! Pola boce je već nestalo!“
Pogledala sam u bocu i iznenadila se shvativši da je imao pravo. Nisam znala koliko dugo sam ondje bila i kako to da sam popila toliko, ali nisam se osjećala pijano. Dignula sam se sa stolice i nagnula na frižider koji se prodrmao. Zapravo sam tek u onom trenutku shvatila da sam bila pijana, ali ne previše; dovoljno da se teturam.
„Nisi pijana, ha?“ –uzvratio je prekriživši ruke na prsima.
„Samo malo.“ –zahihotala sam se.
„Hoćeš li moći sama do sobe?“
„Naravno. Ne brini se ti ništa!“
Klimnuo je glavom, a ja sam prošla pored njega. U tom me trenutku povukao natrag i prislonio na zid, a obje ruke je stavio iznad mojih ramena. Pogledala sam ga ravno u oči, čekajući trenutak kad će me pustiti na miru. Gledala sam ga pomalo ljutito, ali to očito njega to nije zanimalo. Pokušala sam se maknuti odande, ali ponovno me povukao natrag.
„Zašto?“ –upitao me.
„Molim?“ –nakrivila sam glavu.
„Zašto mi ne pružaš priliku?“
„Pružila sam nam priliku, Sasha, ali nije išlo! Ne možemo forsirati nešto što ne ide!“
„Što on ima, a ja nemam?“
„Ti si jako dobar dečko, Sasha, ali ja nisam cura za tebe. Shvati to!“
„Tvoji su roditelji htjeli da se udaš za mene! Ne misliš li da bi im trebala ostvariti tu želju?“
„Mrtvi su! Udat ću se za koga god budem željela, a ako to bude Feliks... neka... Nitko mi neće zabraniti da mu kažem da!“
Odmahnuo je glavom. Nisam se ni snašla, a već sam osjetila njegove očnjake u vratu. Pokušala sam ga odgurnuti od sebe, ali držao me toliko čvrsto da sam imala osjećaj da mi počinje nestajati zraka.
Zatim sam vidjela nešto što nikada nisam htjela vidjeti. Feliks je stajao iza Sashe bijesnim izrazom lica. Onakvog ga nikada prije nisam vidjela i znala sam; bila sam sigurna da je Sasha bio mrtav u onom trenutku. Uhvatio ga je za vrat i odbacio u prozor koji se razbio.
„Feliks, ne!“ –uhvatila sam ga za ruku, ali prekasno.
Skočio je kroz prozor, a ja sam potrčala za njima kako bih ga zaustavila unatoč tome što mi se užasno vrtjetlo jer je Sasha popio više nego je trebao. Krv je klizila niz moj vrat i počela kapati po podu, ali bila sam previše uznemirena da bih se brinula oko toga.
„FELIKS!!!“ –viknula sam.
Šokirano sam gledala u njega. Nisam ga prepoznala. Nisam niti znala hoće li Sasha preživjeti one udarce. Naravno da se branio, ali Feliks je bio širi, jači i brži od njega.
„FELIKS!!!“ –Maxim je skočio na Feliksa odbacivši ga u stranu.
Čvrsto ga je držao stisnutog za pod dok su Eva i Yura provjeravali Sashu. Stajala sam šokirano na mjestu ne znajući što napraviti.
„Krvariš!“ –Gabriellin me glas vratio u stvarnost.
Okrenula sam se prema njoj, a on je preplašeno gledala u mene. Prislonila je ruku na ranu, a meni su suze proklizile niz lice.
„Tko ti je to učinio?!“ –upitala me ljutito.
Odmahnula sam glavom, pomaknula ju u stranu i potrčala odande. Trebala sam se maknuti što prije. Bila sam zbunjena zbog svega što se dogodilo i jedino što sam znala učiniti u onom trenutku je bilo: pobjeći.
Uzela sam ključeve automobila, istrčala iz kuće i odmah ušla u auto. Trebalo mi je neko vrijeme da ga upalim jer su mi ruke drhtale, a kad sam napokon čula da je motor zabrujao, odjurila sam odande što sam brže mogla. Ne sjećam se kad sam poslijednji put toliko brzo vozila; mislim da u tolikoj brzini nisam ni trčala. Sve sam činila samo da se maknem od onog kaosa.
***
Sjedila sam na autu i gledala u zvijezdano nebo dok puhao lagani povjetarac, a moja kosa je vijorila na njemu. Duboko sam uzdahnula i zaklopila oči. Nisam znala koliko je dugo prošlo otkad sam izletjela odande bez pozdrava, ali morala sam priznati da sam se osjećala bolje.
„Lijepa noć, zar ne?“ –čula sam muški glas.
Okrenula sam se i vidjela Maxima nagnutog na stablu. Brzo sam skočila sa automobila. Pogledala sam oko sebe osječajući se nervozno jer nisam željela da se itko nalazi pored mene. Pribojavala sam se da su Feliks i Sasha bili u blizini, a oni su bili zadnji kojeg sam u onom trenutku željela vidjeti.
„Sam sam.“ –rekao je.
„Kako si me pronašao?“ –upitala sam ga.
„Nanjušio sam te. Nije bilo teško pogotovo jer si ranjena! Kako ti je vrat?“
Prislonila sam ruku na njemu. Još sam osjećala ugriz, ali polako je nestajao.
„Dobro.“ –odgovorila sam.
„Feliks i Sasha su isto dobro. Smirili su se!“ –prišao mi je laganim korakom.
„Je li to doista moguće?“
„Da. Gabriella im je održala bukvicu! Sashi pogotovo.“
Uzdahnula sam i nagnula na auto prekriživši ruke na prsima. Nagnuo se pored mene. Oboje smo gledali u tišini ispred sebe. Bilo mi je neugodno nalaziti se u njegovoj blizini nakon onoga što mi je rekao.
„Oprosti.“ –prošaptao je.
Pogledala sam iznenađeno u njega.
„Pretjerao sam danas.“ –nastavio je. „Nisam te htio povrijediti! Bilo je glupo od mene kriviti te za ono što se dogodilo, kad dobro znam da nisi mogla učiniti ništa!“
„Mogla sam!“ –nadodala sam uzdahnuvši. „Ali natjerala me da pobjegnem!“
„Masha je takva. Prvo će se brinuti o drugima, a zatim o sebi!“
„Da nikada nisam došla, ona bi bila dobro.“
„Puno bi stvari bile drugačije, Anya... npr. Nikada ne bih vidio Feliksa sretnog! Prije nego te pronašao, razmišljao je samo o poslu i uvijek je bio ozbiljan. Promjenio se otkad te upoznao!“
„Ali Masha bi sada bila dobro!“
„Tko zna! Možda bi; možda ne bi. Nikada ne znaš što bi se dogodilo, Anya!“
Uzdahnula sam.
„Žao mi je!“ –odmahnula sam glavom, a suze su potekle ponovno niz moje lice. „Nisam htjela da ona nastrada! Htjela sam se boriti, Max! Htjela sam ju izbaviti, ali pobjegla sam i dopustila da plati za ono što nije trebala.“
„Nisi ti kriva, Anya! Prekini se kriviti! Sve će biti u redu. Izbavit ćemo ju, ok?“
Pogledala sam tužno u njega, a on mi je nježnim pokretom ruke obrisao suze koje su klizile niz moje lice.
„Suze ti uopće ne stoje!“ –osmjehnuo je.
„Kako znaš?“ –prošaptala sam. „Kako znaš da joj neće nauditi?“
„Zato što im to nećemo dopustiti. Moramo se dogovoriti kad i kako ćemo ih napasti!“
Uzdahnula sam, a on je otvorio vrata.
„Idemo.“ –gestom glave mi je pokazao da uđem u auto. „Feliks se vjerojatno brine za tebe. Uostalom, rekao je da će doći po tebe ako te ne dovedem za deset minuta doma!“
Spustila sam pogled i ušla u auto u tišini. Nagnula sam se sjedalo i pogledala kroz prozor. Pretpostavljala sam da je Feliks bio nervozan i jedva je čekao da se vratim kod kuće. Mrzila sam kad sam ga zabrinjavala, ali ovoga puta su me Sasha i on izbacili iz takta i trebala sam imati malo vremena za sebe i za razmišljanje.
Krajičkom oka sam pogledala u Maxima koji je gledao kuda vozi. Doista sam se nadala da je imao pravo i da ćemo stići na vrijeme spasiti Mashu. Bojala sam se da su joj svašta radili samo kako bi izvukli informacije iz nje. Ne bih si nikada mogla oprostiti da se nekome od njih nešto desi zbog mene.
„Evo nas.“ –rekao je.
Došli smo brže nego sam očekivala, a kad prođem kroz ona vrata, morat ću se suočiti sa onime od čega sam prije pobjegla. Maxim je već stajao na ulazu, čekajući da skupim hrabrost i izađem iz auta. Duboko sam uzdahnula i požurila k njemu.
„Vidjet ćeš da će sve biti u redu!“ –potapšao me po leđima. „Uostalom, ja sam ovdje kako bih spriječio ono dvoje da se potuku!“
Pogledala sam ga zabrinutim izrazom lica.
„Idem odmah u sobu. Reci da sam umorna i da želim biti sama!“ –otvorila sam vrata.
„Ali, Anya...“ –započeo je.
„Molim te, Max.“
„Znaš da će Feliks svejedno otići k tebi?“
„Zaključat ću se!“
„Razvalit će vrata ili ti ući preko prozora!“
Htjela sam nešto reći, ali shvatila sam da ne znam što bih na to rekla. I dalje sam odbijala družiti se s njima jer sam htjela biti sama, unatoč tome što sam jako dobro znala da će se Feliks pojaviti u mojoj sobi čim zatvorim vrata.
Požurila sam prema stepenicama ne zaustavivši se pred dnevnim boravkom otkuda sam čula glasove. Potrčala sam do svoje sobe i zatvorila vrata. Htjela sam ih zaključati, ali kao što je Maxim rekao, Feliks bi svejedno mogao ući, a nisam željela uništiti Yurijev dom.
Prišla sam prozoru očekivajući da će netko uči svaki trenutak kroz ona vrata. Moja su očekivanja bila točno. Samo nekoliko minuta nakon što sam se zatvorila u onu sobu, čula sam škripanje vratiju. Nisam se okrenula jer sam točno poznavala onaj miris: Feliksov.
„Jesi ljuta?“ –upitao me.
Gledala sam ispred sebe, prekriživši ruke na prsima. Normalno da sam bila ljuta na njega i to je dobro mogao znati, osjetiti.
„Da.“ –odgovorila sam kratko.
Stavio je jednu ruku na moje rame, ali odgurnula sam ju sa sebe. Bijesno sam se okrenula prema njemu, a on je napravio korak u nazad gledajući me iznenađenim izrazom lica.
„Skoro si ga ubio!“ –proderala sam se. „Mislim, što ti je bilo na pameti kad si skočio na njega?!“
„Ti.“ –odgovorio je kao da je to trebalo biti očito. „Pio je tvoju krv.“
„I što onda?! I ti ju piješ!“
„Ja sam ti dečko!“
„To nema nikakve veze!“
„Oh, sada ćeš dopuštati njemu da ti pije krv, ha?!“
„Nisam to rekla!“
Odmahnuo je glavom i ljutito otišao prema vratima. Htio ih je otvoriti, ali okrenuo se prema njemu ozbiljnim izrazom lica.
„Znaš što, Anya!?“ –uzvratio je. „Što se mene tiče... možeš si ga oženiti! Ne zanima me!“
„Feliks...“ –napravila sam korak naprijed, ali on je već izašao iz sobe zalupivši vratima.
Podignula sam vazu koja je stajala na stoliću, pored mene, i pogodila vrata njime. Udarac je odjeknuo sobom, a komadići su se razbacali po podu. Okrenula sam glavu prema prozoru, prislonila ruku preko lica i tiho zajecala.
Komentari (0) On/Off
